| aberacija |
(lat. aberrareodlutati, aberratio) 1. opt. pojava koja se očituje u tome da se svjetlosne zrake ne sastaju u jednoj točki; sferna ili monokromatska aberacija pojava koja seočituje u tome da se svjetlosne zrake ne sastaju u jednoj točki pri odbijanju od ok |
|
| aberirati |
(lat. aberrare)odlutati, zabludjeti, skrenuti, skretati; varati se, prevariti se |
|
| aberratio criminis |
čit. aberacio kriminis (lat.) prav.zabluda o izvršenju zločina,npr. kad se utvrdi da je zločin koji jeizvršio Edip bio, zapravo, oceubojstvo,a ne ono što je on želio učiniti |
|