| doksografi |
(grč. doxa mišljenje, mnijenje, grafo pišem) mn. fil. pisci koji služe kaovažan izvor za poznavanje antičke filozofije |
|
| doksologija |
(grč. doxa slava,logia) slavljenjei veličanje Boga, završna formula svih istočnopravoslavnih propovijedi ievangeličkog Očenaša |
|
| doksomanija |
(grč. doxa slava,mania bijes,ludilo) težnja za isticanjem po svaku cijenu, pretjerano častoljublje |
|
| doksozofija |
(grč. doxa, sofia mudrost) umišljena mudrost, mudrost naoko |
|
| doktor |
(lat. doctor) učenčovjek, znanstvenik; titulanajvišeg akademskog dostojanstva (uteologiji, pravnim znanostima,filozofiji, osobito u medicini); usvakodnevnom životu: liječnik; doktorskadiploma svjedodžba o dobivenojdoktorskoj tituli |
|
| doktorand |
(lat. dostorandus) onaj koji se sprema za doktorski ispit, kandidat za doktora |
|
| doktorat |
(lat. doctoratum)doktorski ispit, doktorska titula |
|
| doktorirati |
(lat. doctor)položiti doktorski ispit, tj. s uspjehom obraniti doktorsku disertaciju, biti proglašenzadoktora nekog fakulteta |
|
| doktrina |
(lat. doctrina)učenost; znanost, naučavanje o nečemu izloženo kao sustav; znanstvena tvrdnja koja ne vodi računa o stvarnosti ili se ne osvrće na nju; u crkvenom smislu: poučavanje ukršćanskoj vjeri, katekizam |
|
| doktrinar |
(lat. doctrina)čovjek koji svoja shvaćanja i svoje svjetonazore temelji na već usvojenim principima (načelima) koji zanjega, a da ih ponovno i ne ispituje, vrijede kao sigurni i nesumnjivi; onaj koji težikonzekvencesvojih shvaćanja ostvariti, provesti u d |
|
| doktrinaran |
(lat. doctrina) učen;koji imaviše povjerenja u svoje mišljenje nego u ono čemu ga uče iskustvo i život; pretjeranotočan, pedantan |
|
| doktrinarizam |
(lat. doctrina)sklonost odlučivanjusamo na osnovi apstraktnihteorija, bez obzira na stvarnost; doktrinarstvo |
|
| doktrinarstvo |
V. v doktrinarizam |
|
| dokument |
(lat. docerepoučavati, pokazivati, documentum) pisan dokaz, isprava, povelja; documentumprivatum čit. dokumentum privatum (lat.) privatna isprava, tj. ona kojunije izdalavlast; documentum publicum čit. dokumentum publikum (lat.) javnaisprava, tj. ona koju |
|
| dokumentaran |
(lat. documentarius) ispravni, poveljni,koji se temelji na ispravama, poveljama; činjenično dokazan, koji može dokazati (ili: koji dokazuje) na temeljučinjenica |
|
