| objekt |
(lat. objectum)predmet, stvar, ono što se vidi ili spoznaje, predmet ili osoba na koju je promatranje usmjereno; zadatak, svrha, cilj neke djelatnosti; gram. predmet, tj. onarijeè u reèenici na koju prelazi (ili: nakoju se odnosi) glagolska radnja; fil.pr |
|
| objektacija |
(lat. oblectatio)uživanje, zanimanje, zabavljanje, zabava |
|
| objektirati |
(lat. objectare) v. objicirati |
|
| objektitet |
(lat. objectum) fil.ono što zajedan subjekt postoji kao objekt |
|
| objektiv |
(lat. objectivus)kod optièkih instrumenata (dalekozora, durbina, mikroskopa i fotografskog aparata): bikonkavna leæa ilikombinacija više leæa kojeskupa djeluju kao zbirna leæa, koja stvaraod predmeta promatranja ili snimanja(objekta) stvaran preokrenut li |
|
| objektivacija |
(lat. objectivatio) opredmeæivanje, opredmeæenje, èinjenje neèega predmetom, objektom; psihièki èin kod kojeg svijest projicira svojesadržaje u vanjski svijet pa ih onda smatra predmetima vanjskog svijeta(npr. kod iluzija i halucinacija); javljanjestvari |
|
| objektivan |
(lat. objectivus)objektni, koji se tièe objekta, predmetni; stvaran, istinski, koji nije samo zamišljen, nego zaista postoji, neovisan o subjektu i subjektivnommišljenju, prirode i od interesa subjekta, koji vrijedi za sva razumna biæa, opæevaljan; nepris |
|
| objektivirati |
(lat. objectum) opredmetiti,opredmeæivati, uèiniti predmetnim, tvorevinu naših osjetila shvatiti kaonešto (predmet, stvar) što postoji izvan nasi neovisno o nama |
|
| objektivisti |
(lat. objectum) mn.fil. pristašeobjektivizma |
|
| objektivitet |
(lat. objectum) predmetnost,stvarnost; neovisnost o subjektivnim primjesama i utjecajima, nepristranost, pravednost |
|
| objektivizam |
(lat. objectumpredmet) fil.u teoriji spoznaje: priznanje objektivnih, tj. opæevaljanih istina, vrijednosti i normi kojepostoje neovisno o subjektu koji spoznaje; u etici: smjer koji, suprotno subjektivizmu,odnosnokao njegova dopuna, priznaje iteži odredit |
|
| objektivnost |
(lat. objectum) v. objektivitet |
|