| ultraizam |
(lat. ultra) mišljenje i naèela onih koji vole pretjerivati; usp. ultra 2. |
|
| ultraljubièaste zrake |
opt. nevidljive zrake na krajnjem ljubièastom dijelu Sunèevog spektra koje djeluju kemijski (aktinske zrake) i kod nekih supstanci izazivaju fluorescenciju; supr. infracrvene, ultracrvene zrake |
|
| ultramarin |
(lat. ultra preko, marinus morski) "koji je s one strane mora" (zato što se nekada dobivao iz prekomorskih zemalja, osobito iz Kine), veoma lijepa i kao nebo plava boja, nekada pripremana mljevenjem prirodnog ažurnog kamena, danas se izraðuje umjetno |
|
| ultramikroskop |
(lat. ultra, grè. mikros malen, skopeo promatram) opt. mikroskop kod kojega su i najsitniji djeliæi gotovo okomito osvijetljeni na smjer gledanja, te ti djeliæi, zbog ogiba (difrakcije) svjetlosti na njima, postaju vidljivi |
|
| ultramonarhisti |
(lat. ultra, grè. monos jedini, archo vladam) strasni privrženici i poštovatelji monarhijskog oblika vladavine ili neogranièene vladarske moæi |
|
| ultramontanac |
(lat. ultramontanus) pristaša neogranièene crkvene (papinske) vlasti, kurijalist |
|
| ultramontanizam |
(lat. ultra, mons brijeg, Alpe) shvaæanje u Rimokatolièkoj crkvi po kojem je Rim, tj. papa, duhovno središte kršæanske Crkve i svijeta uopæe |
|
| ultramontanski |
(lat. ultramontanus) koji je s one strane planine (Alpa); otuda: koji je u duhu papinskog katolièanstva |
|
| ultravioletne zrake |
opt. v. ultraljubièaste zrake |
|
| umajija |
(perz. humajum) vrsta èvrstog pamuènog platna |
|
| umbella |
(lat.) bot. štitac |
|
| umbilikalni |
(lat. umbilicalis) anat. pupèani, koji pripada pupku |
|
| umbilikus |
(lat. umbillicus) anat. pupak; sredina èega; prav. srednji, èetvrti dio Pandekte (od XX. do XXVII. knjige) |
|
| umbra |
(lat. umbra sjena) 1. astr. jezgra Sunèeve pjege; 2. kem. boja slièna smeðežutom okeru od kojega se razlikuje time što pri žarenju pocrni; smeði mineral koji se upotrebljava u slikanju |
|
| Umbri |
(lat.) mn. prastari narod u Italiji kojeg su, oko 308. pr. n. e., pobijedili Rimljani |
|
