| metalotehnika |
(grè. metallon,technike) vještina preraðivanja i primjene metala |
|
| metaloterapija |
(grè. metallon, therapeia lijeèenje) med.lijeèenje oduzetih dijelova kod histeriènih i živèano oboljelih stavljanjemmetalnih ploèa na oboljela mjesta |
|
| metaloza |
(grè. metallon) med. bolest pluæa zbogudisanja metalnog praha |
|
| metalurg |
(grè. metallurgos)struènjak upripremanju metala iz njihovih rudaèa, talionièar |
|
| metalurgija |
(grè. metallon,ergon djelo) 1. znanost o procesima putem kojih se od rudaèa dobivaju metali i neki njihovi spojevi, talionièarstvo; 2. industrija koja proizvodi crne iobojene metale |
|
| METALURGIJA |
V. v KOVINARSTVO |
|
| metamatematika |
(grè. meta, mathematike) filozofijamatematike; znanost koja promatra i analizira osnove matematike s dubljeg filozofskologièkog gledišta |
|
| metameri |
(grè. meta, merosdio) mn. zool.dijelovi tijela kod životinja koji se pravilno nižu jedan za drugim, npr. prstenikod prstenastih glista i zglobova, pršljenovi kod kralježnice itd. |
|
| metamerija |
(grè. meta, merosdio) 1. kem.stanje tzv. metamernih tijela, tj. stanje onih izomernih jedinica koje i pored istog sastava i molekularne težine imaju razlièita kemijska svojstva; 2. zool. metamerno segmenti ranje, podijeljenost na jednake segmente |
|
| metamerizam |
(grè. meta, merosdio) kem.zool. v. metamerija |
|
| metamikroskopski |
(grè. meta, mikros mali, skopeo gledam)koji se ne može vidjeti ni pod najveæim mikroskopskim poveæavanjem (kod biæa i stvari) |
|
| metamorfizam |
(grè. meta, morfeoblik) geol.promjene u sastavu stijena izazvane utjecajem vulkanskih para, vode ili dodira serüptivnim kamenjem |
|
| METAMORFNE STIJENE |
stijene nastale preobrazbom taložnih (sedimentnih),magmatskih (vulkanskih) ili već preobraženihstijena pod utjecajem visokog tlaka i visoke temperature. |
|
| metamorfologija |
(grè. meta, morfe oblik, logia znanost)biol. znanost o preobražajima organizama od samog poèetka (jajeta) do završne,adultne faze razvitka |
|
| metamorfopsija |
(grè. meta, morfe oblik, opsis vid, viðenje) med. nedostatak u oèima zbog kojega oblik i velièina predmeta izgledaju izmijenjeni, razvuèeno gledanje |
|
