| semimetali |
(lat. semi, grè. metallon) mn. polumetali, polukovine |
|
| semiminima |
(lat. semiminima) glaz. èetvrtina note |
|
| semina |
(lat. semen gen. seminis sjeme, semina sjemenje) mn. v. semen |
|
| seminacija |
(lat. seminatio) biol. širenje sjemena prirodnim putem, sijanje; oploðivanje |
|
| seminar |
(lat. semen gen. seminis sjeme, seminarium) rasadnik; pripravni zavod ili pripremna škola (za bogoslove, uèitelje), sjemenište; na sveuèilištima: zavod za struèno usavršavanje u znanosti (povijesni, filološki i dr. seminar); seminarski rad probni pismeni |
|
| seminarist |
(lat. seminarium) ðak, pitomac, polaznik nekog seminara; sjemeništarac, bogoslov, student teologije |
|
| semiografija |
(grè. semeion znak, grafia pisanje) pisanje znacima, brzo pisanje; glaz. znanost o glazbenim znacima, vještina stavljanja tonova u note, pisanje nota |
|
| semiotièan |
(grè. semeiotikos koji pokazuje, koji nagovještava, pokazujuæi, nagovještavajuæi) koji pokazuje, koji služi kao znak (bolesti) |
|
| semiotika |
(grè. semeiotike) opæa teorija znakova (u lingvistici i logici); znanost koja se bavi svime èime ljudi komuniciraju (jezikom, pokretima, umjetnošæu, naèinom odijevanja itd.) |
|
| semioza |
(grè. semeiosis oznaèavanje, zabilježavanje) v. semioza |
|
| semipermeabilan |
(lat. polu..., permeabilis propuštan) fiz. polupropustan (opna) |
|
| semiplata |
(šp.) "polusrebro"; metalna smjesa koja se sastoji od jednakih dijelova kositra i cinka |
|
| semiplena probatio |
èit. semiplena probacio (lat.) prav. nepotpun dokaz, nedostatan dokaz |
|
| semiš |
(njem. sämisch) 1. im. mašæu uštavljena koža divokoze, jelena, srne; 2. prid. svijetlosmeð, blijedožut |
|
| semitestes |
(lat. semitestes) mn. prav. polusvjedoci, tj. sumnjivi, nepouzdani svjedoci |
|
