| inhibicija |
(lat. inhibitio) flziol. zadržavanje neke organske funkcije voljnim ili nevoljnim fiziološkim èinom; psih. sprjeèavanje koje se vrši voljom, ili nagonski i podsvjesno, na kakav osjetilni poticaj ili drugo duševno stanje; prav. zabrana (višeg suda) da se o |
|
| inhibirati |
(lat. inhibere)zadržavati, zadržati, sprijeèiti, sprjeèavati, zabraniti, zaustaviti |
|
| inhibitoran |
(lat. inhibitorius)koji zabranjuje,kojim se zabranjuje što, koji zadržava, koji sprjeèava |
|
| inhibitorij |
(lat. inhibitorium)prav. v. inhibitorijale |
|
| inhibitorijale |
(lat. inhibitoriale)prav. sudskanaredba o zabrani; inhibitorij |
|
| inhoativa |
(lat. inchoativa)uvoðenje, poèinjanje= inicijativa |
|
| inhoativan |
(lat. inchoativus)poèetni, uvodni; verba inchoativa èit. verbainhoativa (lat.) mn. gram. glagolikoji pokazujupoèetak neke radnje ili stanja |
|
| inhumacija |
(lat. inhumatio)ukop, pokop |
|
| inhumanacija |
(lat. homo èovjek,humanus ljudski,inhumanatio) teol. oèovjeèenje,poèoyjeèenje, utjelovljenje Kristovo |
|
| inhumanitet |
(lat. inhumanitas)neèovjeènost,neljudskost; neplemenitost, neljubaznost |
|
| inicij |
(lat. inire poèeti,initium poèetak) uvod,pristup, poèetak; ab initio èit. adinicio (lat.) od poèetka, ispoèetka: initium cognoscendi èit.inicijum kognoscendi (lat.) ni.naèelo, princip, poèetak, osnova spoznaje |
|
| inicija |
(lat. initiumpoèetak, initia) mn. osnove, elementi, prapoèeci; u Katolièkoj crkvi: tajnaslužba Božja |
|
| inicijacija |
(lat. initiatio uvoðenje, upuæivanje u što) etn. obièaji i obredi (gotovo kod svih primitivnih naroda) kojima se djeèak proglašava mladiæem, a djevojèica djevojkom |
|
| INICIJACIJA |
(lat.initiatio — posveta), kod primitivnih narodasvečani obred kojim se mladići i djevojke uvode među odrasle i punopravne članove rodovske, odn. plemenske zajednice. Ti obredi sadrže i ispite, avrše se posebno za djevojke, posebnoza mladiće, za koje se t |
|
| inicijalan |
(lat. initialis)poèetni, osnovni |
|
