| integrirajuæi |
(lat. integrare) prid.koji nužnopripada nekoj cjelini, bitan |
|
| integrirati |
(lat. integrare)obnoviti, dopuniti, dodati nešto cjelini kao njezin bitni dio; mat. izraèunati ili naæi integral |
|
| integritet |
(lat. integritas)nepovrijeðeno, nedirnuto stanje, potpunost, cjelokupnost; nepovrijeðenost; èistoæa duše, èasnost, èestitost; nevinost |
|
| integrum |
(lat.) nedirnuta cjelina; nešto restituirati in integrum vratiti u prijašnje, prvobitno stanje iliprijašnji, prvobitni položaj |
|
| integument |
(lat. integumentum) pokrivaè, zavoj, omotaè; zool. koža; bot. kod fanerogamne biljke: jednostavni ilidvostruki omotaè oko središnjeg stanièja usjemenom zametku |
|
| intelekt |
(lat. inter izmeðu, legere skupljati, birati, èitati, intelligere uviðati, shvaæati, intellectus) razum, um, zbroj onih duhovnih funkcija koje iz opažaja stvaraju spoznaje; sposobnost spoznaje |
|
| intelektualac |
(lat. intellectus)naobraženèovjek, èovjek posveæen duhovnom radu; filozof, znanstvenik, književnik |
|
| intelektualan |
(lat. intellectualis)razumni,umni, pojmovni, duhovni, duševni, koji pripada razumu ili se njega tièe; fil.nadosjetilan, do kojega se došlo putem mišljenja; intelektualna naobrazba naobrazbaduha ili razuma; intelektualno sudioništvo u nekom zloèinu prav. p |
|
| intelektualist |
(lat. intellectus)fil. sljedbenik (ili: pristaša) intelektualizma; prid. intelektualistièki |
|
| intelektualitet |
(lat.intellectualitas) svojstvoduhovnih biæa, stanje sposobnostispoznaje, ono što je u èovjekuduhovno; intelektualnost |
|
| intelektualizam |
(lat. intellectus)fil. 1. v.racionalizam; 2. vrednovanje intelekta kao najviše moæi duha ("um i znanost, èovjekova najviša sila"); 3.filozofski smjer koji intelektu daje prednost pred svim ostalim duhovnim funkcijama; 4. u podruèju etike: shvaæanje da se |
|
| intelektualizirati |
(nl.intellectualisare) rastavljati na pojmove ili misli |
|
| intelektualnafilozofija |
V. v intelektualizam |
|
| intelektualnost |
(lat. intellectus) v.intelektualitet |
|
| inteligencija |
(lat. intelligentia)uroðenasposobnost pravilnog razumijevanja stvari i pojava u životu i svijetu, razum, um,sposobnost shvaæanja i poimanja; kao zbirna imenica: svi ljudi koji imaju ovu osobinu; otmjeniji i bolji svijetuopæe, školovani ljudi |
|
