Absorptio
Apsorpcija, upijanje; (1) upijanje gasa u tečnost ili čvrstu materiju ili tečnosti u čvrstu materiju; (2) prodiranje neke materije u drugu, kojom prilikom jedna materija predaje energiju, a druga je prima i pretvara u neku drugu vrstu energije; (3) zadržavanje zrakova u nekoj sredini (npr. Zrakova svjetlosti određene talasne dužine u nekoj sredini (npr. zrakova svjetlosti određene talasne dužine u nekoj tečnosti ili gasu), v. apsorpcioni spektar (pod sprektar); (fiziol.) prodiranje neke materije u tkiva putem krvnih i limfnih sudova, v. resorpcija; (4) gašenje svjetlosti ili bilo koga od njenih sastojaka koje prouzrokuju crni ili obojeni predmeti; (5) zaustavljanje toplotnih zrakova, pri čemu se temepratura rijela koje ih apsorbuje polako povišava: karakteristična a., a koja se javlja ako je foton u stanju da izbaci elektron iz unutrašnje atomske ljuske. To je moguće kad je talasna dužina asporbovanog fotona upravo ravna karakterističnom zračenju tog elementa. Kako je foton ispao iz snopa rendgenskih zrakova, njegova asporpcija manifestuje se crnim linijama (Frauenhoferove linije), čiji su izgled i raspored karakteristični za svaki element. Na k. a. osniva se rendgenska spektrografska analiza; a. rendgenskih zrakova – kad r. Zraci prodiru kroz materiju, oni gube jedan dio energije, slabe usljed apsorpcije. Prilikom a. nastaje u materiji čitav niz promjena: rasipanje (disperzija), fluorescencija (sekundarno zračenje), emisija elektrona (fotoelektirčni efekat) i vibracija (toplota). A, može biti potpuna i djelimična. Potpuna je onda kad se svi zraci utope u tijelu (nestanu); djelimična je kad jedan dio upadnih zrakova prođe kroz tijelo. Npr., čovječe tijelo smao djelimično apsorbuje rendgenske zrakove, zbog čega je moguća njihova primjena u medicini; a. zračne energije, odnos smanjenog intenziteta zračne energije Id poslije prolaska kroz debljinu d, prema upadnom intenzitetu Io.
