Punctio
Punkcija, bodenje. Med. Poduhvat koji se u dijagnostičke ili terapijske svrhe obično izvodi naročitom šupljom iglom ili trokarom. Punktiraju se cjevasti, šuplji ili čvrsti organi i tjelesne duplje, kao i patološke tvorevine (npr. apsces, cista); dekompresiona p., izvodi se da bi se smanjio pritisak patološki prisutne ili nagomilane tečnosti u nekom organu: intratekalna p., p. kroz neku opnu, obično naziv za subarhnoidnu p.; lumbalna p., p. subarahnoidnog prostora između IV i V lumbalnog pršljenja; pleuralna p., p. pleuralne duplje, obično zbog prisustva neke patološke tečnosti u njoj; probna p., p. u svrhu orijentacije da bi se utvrdilo da li na nekom mjestu postoji tečni sadržaj, njegova količina i sastav; p. sinusa, ubod u sinus sagittalis u odojčadi u cilju da se u sinus ubrizga lijek ili da se iz sinusa dobije krv radi njenog ispitivanja; sternalna p., dijagnostička p. grudne kosti u cilju dobivanja srži za hematološki pregled; subokcipitalna p., ubadanje u cerebelomedularnu cisternu između potiljačne kosti i atlasa u cilju dobivanja likvora i uzbrizgavanja vazduha. V. encefalografija.