Epiglottis |
Epiglotis, kapak grkljana, hrskavična, sluznicom prekirvena pregrada između baze jezika i pristupa u grkljan. Ima značaja kao refleksogena zona grkljana u kojem pripada. Pri gutanju savija se preko otvora grkljana ali zatvaranje lumena grkljana postiže se konstrakcijim unutrašnje muskulature grkljana, koja djeluje kao sfinkter. |
|
Epilacija |
V. epilatiodepilatio |
|
Epilaciona doza |
V. dosis |
|
Epilatio |
Epilacija, potpuno odstranjivanje korjena i stabljike dlaka pomoću raznih metoda i sredstava (rendgen, talijum-acetat itd.). |
|
Epilatoria |
Sredstva za skidanje dlaka. |
|
Epilepsia |
Genuina epilepsija, padavica, gorska bolest, hronično oboljenje koje se sastoji od povremenih napada, promjene ili gubitka svijesti, vegetativnih poremećaja i konvulzija, što vremenom dovodi do promjene karaktera i demencije, a pri čemu nije moguće utvrditi neki poznati uzrok; jacksonova e., klonusni grčevi muskulature ekstremiteta ili lica koji se, polazeći uvijek od jednog mjesta, šire po određenom redu koji zavisi od kortikulne lokalizacije u precentralnoj vijuzi, i koji protiču bez gubitka svijesti. Izuzetno J.e. može, obuhvatajući cjelokupnu muskulaturu tijela, da se generalizuje, pri čemu dolazi do gubitka svijesti. J.e. nastaje usljed nadražaja motornih oblasti kore velikog mozga (ožiljak, tumor, projektil). Sin. kortikalna e.; simptomatska e., napadi padavice prouzrkovoani nekim poznatim oboljenjima (encefalitis, tumor, sifilis mozga i dr.). V. epileptički napad; sudskomedicinski značaj e. U e. postoji po pravilu prekid kontinuiteta svijesti. Za vrijeme toga staja oboljeli je u komi ili u sumračnom stanju. Naglo nastajanje kome moće da povuče opasnost po sopstveni ili tuđi život ili imovinu. U sumračnom stanju oboljeli „previđa“ svoju okolinu i „brani“ se od „napadača“ ili „nemani“, pri čemu može da izvrši teške zločine. Neki epileptičari umjesto napada (kao tzv. ekvivalent) pale imovinu (v. piromanija) ili čine drugu kakvu štetu. |
|
Epileptički |
Koji se odnosi na epilepsiju; e. ekvivalenti, enszitivni (migrena, neuralgija), motorni (drhtanje, mucanje), senzorički (ambliopija, osjećanje naročitog ukusa i mirisa itd.), vazomotorni (osjećanje toplote, hladnoće), sekretorni (znojenje, lučenje pljuvačke isuza), visceralni (inkontinencija sfinktera) i psihički (prisilne misli, halucinacije, smijeh, sumračna stanja), koji se javljaju umjesto velikog epileptičkog napada, bilo isključivo, bilo naizmjenično s njim; e. napad, (1) mali en. N. petiti mal, kratkotrajni gubitak svjesti, prekid misli, rada, govora, ukočen pogled. Javlja e više puta u toku dana. Ne može se kontrolisati klasičnim antiepileptičkim lijekovima iako spada u grupu epilepsije. Elektroencefalografski obilježen je karakterističnim promjenama. Sin. petit mal, abscence; (2) veliki e.n., počinje aurom poslije koje dolazi početni krik, pa tonusna i najzad klonusna faza napada s pjenom na ustima, bolesnik ujedan svoj jezik, umokri se, postaje zbunjen i najzad zaspi. Sin. grand mal, ictus epilepticus; e. status, pojava učestalih e. napada između kojih bolesnik ne dolazi svijesti. V. status epilepticus. |
|
Epileptiformni grčevi |
V. spasmus |
|
Epileptogene zone |
V. zona |
|
Epileptoidan |
Sličan epilepsiji. |
|
Epilioia |
V. sclerosis tuberosa |
|
Epinefrin |
V. adrenalin |
|
Epipharynx |
Apifarinks, gornji sprat ždrijela; nalazi se iza mekog nepca i iznad njega. Po svojoj funkciji pripada gornjim vazdušnim putevima. Od srednjeg sprata ždrijela dijele ga nazofarinksna vrata, koja se zatvaraju kad se prilikom artikulacije konsonanata meko nepce priljubljuje uz zadnji zid ždrijela. Nos se preko hoana otvara u epifarinks. Na krovu epifarinska nalazi se treći krajnik. S jedne i druge strane pored njega nalazi se farinsksni otvor Eustahijevih tuba. |
|
Epiphora |
Epifora, spontano pretjerano lučenje suza, koje nastaje usljed povećanog stvaranja suza ili poremeaja stvaranja suza ili poremećaja u njihovom odvođenju. |
|
Epiphysis |
Epifiza, (1) kraj duge kosti, koji je sa dijafizom spojen prvobitno hrskavičavim a docnije koštanim tkivom; (2) e. cerebri, moždana epifiza, šiparka, žlijezda s unutrašnjim lučenjem, koja se nalazi iznad srednjeg mozga, na zadnjem kraju međumozga. Sin. copus pineale, glandula pinealis, conarium. |
|