| dijurnist |
(lat. diurnus) dnevničar |
|
| dik |
(fr. dus, lat. dux)1. vojvoda, herceg; u Francuskoj: stupanj plemstva između princa i markiza; 2. luksuzna laka kola za dame, bez sjedala za kočijaša, a sastražnjim sjedalom za slugu |
|
| dikcija |
(lat. dictio) jezik ili stil nekog pisca; način izražavanja, izražavanje |
|
| dikcionar |
(lat. dictionarium)rječnik kojine sadrži samo pojedine riječi negoi frazeologiju nekog jezika |
|
| dike |
(grč. dike) 1. pravo, pravda, pravednost; 2. mit. Dike grčka božica pravde i pravedne osvete |
|
| dikearhija |
(grč. dike pravo,pravda, archovladam) vladavina prava, pravna država; suprotno: despocija |
|
| dikeokracija |
(grč. dike, krateovladam) v.dikearhija |
|
| dikeologija |
(grč. dike, logia)pravo, znanost o pravu |
|
| dikirion |
(grč. dikyriosdvojak) pravosl. svijećnjak s dvije ukrštene svijeće |
|
| dikiš |
(tur.) obrub, šav, ukras, šara |
|
| diklinije |
(grč. di, kline ležaj, postelja) bot. biljke kod kojih se prašnici i tučci ne nalaze u jednom cvijetu, nego su podijeljeni na razne cvjetove, jednospolne biljke koje imaju ili samo muške ili samo ženske spolne organe |
|
| dikokičan |
(grč. di, kokkosjezgra) bot. koji ima dvijejezgre, dvojezgreni |
|
| dikolon |
(grč. di, kolondio, odjeljak) poet. pjesma koja se sastoji od dvije vrste stihova, dikolička pjesma |
|
| dikordij |
(grč. di, chordežica) glaz. instrument s dvije žice |
|
| dikotiledone |
(grč. di, kotyledonudubljenje,pijavčica) bot. biljke kod kojih se pri klijanju javljaju dva klicina listića |
|
