dijaklastičan |
(grč. diaklaoprelamam) fiz.prijelomni, koji je nastao putem prelamanja |
|
dijaklaza |
(grč. diaklao prelamam) fiz. prelamanje svjetlosti, prelamanje zraka |
|
DIJAKLAZA |
V. v PUKOTINA |
|
dijakliza |
(grč. diaklyzoispirem) ispiranje usta; voda za ispiranje usta |
|
dijaklizma |
(grč. diaklyzoispirem) med. voda za ispiranje usta |
|
dijakopa |
(grč. diakoperasjeklina, duboka rana) 1. ret. vrsta figure u kojoj se u neku smislovnu cjelinu umećudruge riječi, npr. kad se umjesto najljepše mi je kaže naj mi je ljepše; 2. vrsta ribe sbodljikavim perajama |
|
dijakritičan |
(grč. diakrinoprepoznajem,razlikujem) koji je utemeljen na prepoznavanju, razlikovanju, razlikovan; dijakritičkiznakovi znakovi na slovima koji označuju njihove posebne glasovne vrijednosti(npr. š i s);med. znakovi za prepoznavanje bolesti |
|
dijakriza |
(grč. diakrisis)procjenjivanje, prepoznavanje (osobito stupnjeva bolesti) |
|
dijakronija |
(grč. dia, chronosvrijeme) lingv.povijest jezika |
|
dijakustika |
(grč. diakuo) fiz.znanost o prelamanjuzvuka |
|
dijalaga |
(grč. diallage razlika; promjena mišljenja, pomirenje; savez) 1. vrstarude (bogate željezom); 2. ret. figura kojomse više razloga svodi na jedan |
|
dijalekt |
(grč. dialegesthairazgovarati, dialektos) filol. narječje, svaki lokalni govor koji se razlikuje od službenog i standardnog jezika |
|
dijalektičan |
(grč. dialektikos) koji odgovara znanosti o mišljenju, koji je u skladu s tom znanošću; dosjetljiv, domišljat |
|
dijalektičar |
(grč. dialektikos)dobar govornik; onaj koji jevješt u raspravljanju; fil. onaj koji sevješto služi dijalektikom, koji primjenjuje dijalektičku metodu |
|
dijalektika |
(grč. dialegomai razgovaram, dialektike) umijeće razgovaranja(bilo s drugima ili sa samim sobom);umijeće znanstvenog raspravljanja, disputiranja; dosjetljivost, domišljatost, snalažljivost u govoru; fil. znanost o kretanju mišljenja kroz proturječnosti ko |
|