Hel |
mit. skandinavskabožica smrti i podzemlja |
|
Hela |
(grè. Helle) mit. kæi beotskog kralja Atamanta i Nefele; bježeæi ispred okrutne maæehe Inone na zlatorunom ovnu u Kolhidu padne s ovna i udavi se u morskom tjesnacu (koji je kasnije premanjoj nazvan Helespont Helino more) |
|
Helada |
(grè. Hellas) Grèka,osobito stara, klasièna Grèka |
|
helaæ |
(tur. helak) propast, nesreæa; propalica, upropaštenèovjek, neradnik, besposlièar, nevaljalac;prid. loš, pokvaren |
|
helebarda |
(fr. hallebarde)starinsko srednjovjekovnokoplje sa sjekiricom pri vrhu (ispod šiljka), bojna sjekira |
|
helebardar |
(fr. hallebardier)kopljanik naoružanhelebardom |
|
heleborizam |
(grè. helleboroskukurijek) med. èišæenje crijeva kukurijekom |
|
Helen |
(grè. Hellen) mit.sin Deukalionov i Pirhin, kralj u Ftiji, praotac Helena po èijim su sinovima (Eolu, Doru, Jonu i Aheju)nazvana staro grèka plemena: Eoljani, Dorani, Jonjani i Ah ej ci |
|
Helena |
(grè. Helene) mit.kæi Lede (žene spartanskog kralja Tindareja) i Zeusa, sestra Kastora i Poluksa, žena kralja Menelaja,poznata po svojoj ljepoti; oteo ju je Pariš (povod Trojanskom ratu) |
|
Heleni |
(grè. Hellenes) mn.stari Grci |
|
helenist |
(grè. Hellen, Helen,Grk) 1. poznavatelj starogrèkog jezika; 2. grèki Židov, ili Grk koji je primiožidovskuvjeru; 3. helenisti pisci u razdoblju od Aleksandra Velikog do cara Augusta koji su, roðeni na Istoku, primili od Grka jezik i kulturu; 4. filozofi k |
|
helenizam |
(grè. Hellenes)osobitost starih Grka, posebno s obzirom na jezik, obièaje i kulturu; u užem smislu:razdobljegrèke književnosti i kulture od smrti Aleksandra Velikog do cara Augusta; usp. grecizam |
|
helenizirati |
(grè. hellenizo) pogrèiti,provoditihelenizaciju; ugledati se na grèki jezik i naèin života; usp. grecizirati |
|
helenofil |
(grè. Hellen Grk,filos prijatelj, ljubitelj) prijatelj Grka |
|
heler |
(njem. Heller) filir(najsitnija novèana vrijednost u AustroUgarskoj državi) |
|