| met |
(fr. meute, lat.movita) 1. lov. èopor od 50 do 60 pasa hajkaèa |
|
| meta |
(lat. meta) 1. cilj, granica, kraj za kojim se teži; stožast stup na kraju niskog zida u trkalištu |
|
| meta |
(tal. meta, fr.moitié, lat. medietas) 2. polovina; a meta (tal. a meta) trg. popola, na jednak dobitak i gubitak |
|
| meta |
(grè. meta) 3. prijedlog koji se pojavljuje u mnogim složenicama i oznaèava, uglavnom, promjenu mjesta, reda, stanja, prirode; dalje: sudjelovanje, zajednièku radnju; teženje, traženje; katkad ima znaèenje; za, iza, poslije, po; odgovara latinskom trans |
|
| metabaza |
(grè. metabainoprelazim na drugi predmet) 1. ret. figura kojom se govornik obraæa nenazoènima ili kakvommrtvom predmetu (apostrofa); 2. log. pogreška u dokazivanju koja se napravi kadse iz jednog podruèja najednom prijeðe u neko drugo |
|
| metabola |
(grè. metabole promjena) v. metabolizam |
|
| metabolièan |
(grè. metabole) promjenjiv, koji trpi iliproživljava odreðenu preobrazbu, koji se mijenja; biol. kem. koji pripadametabolizmu, koji je povezan s metabolizmom, koji je proizveden metabolizmom |
|
| metabolija |
(grè. metabolepromjena) v. metabolizam(grè. metabole promjena)biol., kem., fiziol.zbivanje ili proces ujednom organizmu ili u pojedinojstanici kojom hranjiva graða(nutrivanmaterijal) prelazi u živutvar(konstruktivni metabolizam,anabolizam),ili kojim se pr |
|
| metabulija |
(grè. metabuleo mijenjam odluku) mijenjanje volje, mijenjanje prijašnje odluke |
|
| metacentar |
(grè. meta, kentron,lat. centrumsredište) u mehanici tekuæih tijela i brodogradnji: granièni položaj toèke presjeka (ilipresjecišta) izmeðu vertikale koja prolazi kroz težište plivajuæeg tijela kad je u ravnoteži i vertikale povuèene kroz napadnu toèku po |
|
| metafaza |
(grè. meta, fainomaipojavljujemse, fasis pojava) fiziol. v. mitoza |
|
| metafizièar |
(grè. meta, fysika)fil. poznavateljili uèitelj metafizike, filozof koji se u svom nauèavanju drži metafizièkog smjera raspravljajuæi o metafizièkim problemima |
|
| metafizièki |
(grè. meta, fysika)fil. koji spada u metafiziku; koji se nalazi izvan granica iskustva, nadstvaran, natprirodan |
|
| metafizika |
(grè. ta meta, tafysika ono što dolazi nakon fizike) fil. u zbirci Aristotelovih djela stajale su knjige koje su se bavile naèelima i uzrocima stvarinakon (meta) njegove fizike (ta fysika); ovo, prvobitno èisto vanjsko obilježje, upotrijebljeno je kasnije |
|
| metafora |
(grè. metaforaprenošenje, prijenos) poet.figura u kojoj rijeè umjesto svogaprvobitnog znaèenja dobiva drugo,zbog toga što je govornik u svom duhu usporedio dva predmeta; skraæena usporedba u kojoj nijeizrièito kazano da je neka stvar usporeðenas drugom te |
|
