| manijak |
(grè. manikos) luðak,zanesenjak; nastran èovjek, onaj koji si je nešto umislio, npr. bezrazložni strah od neèega što zapravo i ne postoji itd. |
|
| manikir |
(fr. manucure,manicure) njegovanje ruku i noktiju, osobito ono koje vrše struèno osposobljene osobe; pribor za njegovanjeruku i noktiju |
|
| maniluk |
(tur.) zavist |
|
| maniman |
(fr. maniement,manier) rukovanje,upravljanje, naèin rada; rukovanje kistom(kod slikara) |
|
| manimeking |
(engl. moneymaking) pravljenje novca, zaraðivanje novca |
|
| manioka |
(port. mandioca) bot.brašnom bogatikorijen biljke Iatropha manihot, koja raste u Indiji i Juž. Americi; daje veoma ukusan izdrav kruh |
|
| MANIOKA (TAPIOKA) |
biljka (gomoljika) čiji hranjiviškrob iz gomolja služi za prehranu stanovništva. |
|
| manipul |
(lat. manipulum) ugrèkoj crkvi: rubac za brisanje ruku i sv. posude koji je ðakon nosio preko lijevogramena; kod katolika: široka iskiæena vrpca koju nosi sveæenik na misi |
|
| manipul |
(lat. manipulus) 1.farm. na receptima:pregršt, npr. trave ili liš æa; 2. kod starih Rimljana: jedinica pješaštva, od 60 do 120 ljudi |
|
| manipulacija |
(lat. manipulatio)vješto, struènorukovanje ili upravljanje neèim; pravljenje poslovnih smicalica; dodirivanje iliprevlaèenje rukom preko živèano oboljelog tijela, kao što èini magnetizer da bi izazvao utijelu povoljnepromjene |
|
| manipulirati |
(lat. manipulare) rukovati, upravljati; rukom obraðivati (ili: raditi,spravljati); praviti smicalice; dodirivatiili prevlaèiti rukom, pipati |
|
| manira |
(fr. maniére, tal.maniéra) naèin ponašanja ili postupanja, naèin obraðivanja koji prelaziu jednolikost i šablonu; fin naèin života, ponašanje, držanje; umjetnièki potez; u književnosti i umjetnosti:neduhovito oponašanje ilistalno ponavljanje jednoga po se |
|
| manira |
(sanskrt.) sastavnidijelovi hinduske molitve, magiène formule kojima se pripisuje nadnaravna moæ |
|
| manirist |
(fr. maniére)književnik ili umjetnik koji radi po maniri, tj. koji se jednolikim i posebnimnaèinom radaudaljuje od prirode predmeta koji obraðuje odgovarajuæeg shvaæanja i izlaganja;slijepi oponašatelj; usp. manirizam |
|
| manirizam |
(fr. maniérisme) umj. stvaranje slijepim oponašanjem oblika, tehnike iideja starijih, dobrih uzora; neprirodnost |
|
