oksi |
(grè. oxys) predmetak u složenicama sa znaèenjem: oštar |
|
oksid |
(grè. oxys) kem.spajanje s kisikom, osobito spajanje neke kovine s kisikom, npr. oksid željeza |
|
oksidabilan |
(grè. oxys, lat. oxydabilis) kem. koji se može spojiti s kisikom, tj. koji može oksidirati |
|
oksidabilitet |
(grè. oxys, lat.oxydabilitas) kem.sposobnost spajanja s kisikom, spojivost skisikom |
|
oksidabilnost |
(grè. oxys, lat.oxydabilitas)kem. v. oksidabilitet |
|
oksidacija |
(grè. oxys, lat. oxydatio)kem.spajanje nekog tijela s kisikom, sagorijevanje |
|
oksidhidrat |
(grè. oxys, hydorvoda) kemijskospajanje oksida s vodom |
|
oksidirati |
(grè. oxys, lat.oxydare) kem. spajati se(ili: spojiti se) s kisikom, pretvarati se uoksid |
|
oksifonija |
(grè. oxys, fone glas, zvuk) oštar glas, piskav glas |
|
oksigen |
(grè. oxys, genos podrijetlo,usporedba,korijen gen od gignesthai roditi se, postati, lat. oxygenium) kem. kisik,najrasprostranjeniji element u prirodi, sastojak zraka, vode, veæine minerala igotovo svih spojeva kojièine graðu biljaka i životinja |
|
oksigenacija |
(grè. oxys, genos,lat. oxygenatio)kem. v. oksidacija |
|
oksigenirati |
(grè. oxys, genos) kem. v. oksidirati |
|
oksigon |
(grè. oxys, goniakut) geom. figura s oštrim kutovima |
|
oksigonièan |
(grè. oxys, goniakut) geom.oštrokutni, s oštrim kutovima |
|
oksihidrat |
(grè.) kem. spojoksida i vode |
|