... Rječnik | titi | (fr.) šaljiv nazivprijateljic... | Rječnik stranih riječi
Unesi riječ

Domaći

titi (fr.) šaljiv nazivprijateljice pariških studenata, = grizeta  
titi one miti (njem. Titel ohneMittel) "titulabez sredstava", podrugljiv naziv za neki visoki položaj od kojeg nema nikakve dobiti  
titotelizam (engl. teetotal trezvenjaèki, koji se sasvim suzdržava od alkoholnihpiæa) naèela i naèin života trezvenjaka  
titr (fr. titre) titula;isprava; vrijednosni papir; finoæa zlatnog ili srebrnognovca; stupanj finoæe svile; kem. titrneke otopine težina tvari otopljene u odreðenom obujmu otopljenog sredstva  
titrirati (fr. titrer) 1.sreðivati, razvrstavati, sortirati; osobito: sortirati svilu po finoæi, tj. s obzirom na težinu i dužinu njezinih niti; 2. kem. odrediti (ili: odreðivati) težinu tvari otopljeneu odreðenom obujmu otapajuæeg sredstva  
titula (lat. titulus) 1.naslov, natpis (knjige, umjetnièkog djela i dr.); 2. naziv, predikat, koji nekome pripada po njegovom staležu, položaju ili zanimanju, poèasno ime, npr. grof, barun, ekscelencija, gospodin, doktor itd.; 2. prav. pravni razlog, razlog post  
titular (lat. titularius)onaj koji ima samo titulu, a ne i stvarni položaj koji ona oznaèava, titularni  
titularni (lat. titularius)koji ima samo titulu,poèasni, npr. titularni predsjednik poèasni predsjednik, tj. onaj koji imasamo taj naziv a ne obnaša dužnostpredsjednika; usp. titular  
titulatura (lat. titulatura) puninaslov; puni naziv, punatitula; oslovljavanje službenim ilipoèasnim imenom, tituliranje  
titulirati (lat. titulusnatpis, naslov; poèasno ime, poèasni naziv) dati titulu, nazvati službenim ili poèasnimimenom (pismeno ili usmeno)  
titulomanija (lat. titulus poèasnoime, poèasninaziv, grè. mania pomama, strast, ludilo) strast za titulama, pomama za titulama  
titulus posessionis (lat.) prav. pravni temelj ili pravni poèetak vlasništva,pravni èin kojim netko stupa u pravno vlasništvo (npr.nekog imanja)  
tituskopf (njem. Titus Tit, Kopf glava) vrsta ženske kratke frizure (prema jednoj bisti starorimskog cara Tita, 7981. n. e.)  

1 11