| antimetabola |
(grč. antimetabole)retoričkafigura koja se sastoji u tome što se izrazi koji su bili u prvom dijelu rečenicepojavljuju i u drugom, ali drugim redom, npr.: "Jedemo da živimo, a ne živimoda jedemo"; antimetalepsija |
|
| antimetalepsija |
(grč. anti, metalepsiszamjenjivanje,razmjena) ret. v. antimetabola |
|
| antimetateza |
(grč. anti,metatithemi premjestiti)retorička figura koja se sastoji u tome dase iste riječi ponavljaju i u drugomdijelu rečenice, ali u suprotnomsmislu, npr. "Jedi da bi živio, ane živi da bi jeo" |
|
| antimilitarizam |
(grč. anti, fr.militarisme) suprotnostmilitarizmu; pokret protiv rata i pripremaza rat |
|
| antimon |
(lat. antimonium)kem. element, atomska težina121,76, redni broj 51, znak Sb (stibium),metaloid srebrnobijele boje, kristalni i veoma lomljiv tako da se može smrviti u prah |
|
| antimonarhijski |
(grč. anti,monarchia) koji je protiv monarhijskog oblika vladavine |
|
| antimoralan |
(grč. anti, lat.moralis) kojije u suprotnosti s moralom, suprotan moralu |
|
| antimoralizam |
(grč. anti, lat. mos,morišobičaj) fil. naučavanje koje ne priznaje nikakvu razliku između dobra i zla i koje sve ljudske postupke jednako procjenjuje |
|
| antinacionalan |
(grč. anti, lat.nationalis)nenarodni, protunarodni |
|
| antinarkotici |
(grč. anti, narkeukočenost,ukočenje) mn. med. lijekovi protiv narkotičkih trovanja |
|
| antinefritici |
(grč. anti, nefrosbubreg) mn.med. sredstva i lijekovi protiv bubrežnih bolesti |
|
| Antinoj |
(grč.) jedan odprosaca Odisejeve ženePenelope; pratitelj i ljubimac rimskogcara Hadrijana, simbol ljepote i mladosti |
|
| antinomazija |
(grč. anti, onomaime) zamjenjivanjeimena, uporaba osobnog imenaumjesto vrste, npr. "Demosten"umjesto "govornik" |
|
| antinomija |
(grč. antinomiaproturječnostzakona sa samim sobom tako daga obje strane mogu tumačiti u svojukorist) log. proturječnost, suprotnostdvaju sudova ili zakona teze iantiteze koji se uzajamno isključuju, npr.: a) "Svijet ima svoj početak u vremenu, a i s obz |
|
| antinomizam |
(grč. anti, nomos zakon) 1. teol. tobožnja proturječnost izmeđustarozavjetnog zakona i kršćanskog naučavanja; 2. načelno nepriznavanje bilo kakvih utvrđenih zakona; anomizam |
|
