| diskreditiranje |
(fr. discréditer) lišavanje povjerenja iliugleda, ozloglašenje,iznošenje na loš glas, nanošenje štetenečijem dobrom glasu |
|
| diskreditirati |
(fr. discréditer)lišavati povjerenjaili ugleda, ozloglasiti, uzeti nekome dobar glas, ugled ili povjerenje |
|
| diskrepancija |
(lat. discrepantia)nesuglasnost, neslaganje,neskladnost, razlika |
|
| DISKREPANCIJA |
veliki nerazmjer između izgrađenosti gradskogprostora i rasta brojastanovnika. Posljedica takvog nerazmjera jepretrpanost gradova i brojne poteškoće, poglavito u slabije razvijenimzemljama. |
|
| diskrepantan |
(lat. disrepans) koji odudara, koji serazlikuje od nekoga ili nečega, koji nije uskladu |
|
| diskretan |
(lat. discernererazdvojiti, odvojiti, discretus razdvojen, odvojen; različit) 1. po sebi različit iliodvojen; mat. fil. kem. diskretnaveličina veličina kod koje dio prethodicjelini, veličina čiji dio služi kaomjera (stotina kao cijelo sastoji seod 100 jed |
|
| diskrimen |
(lat. discernere,discrimen) nešto što odvaja, međa, granica, međuprostor; razlika, razmak, različnost;presudan ili kritičan trenutak, najveća opasnost, kriza |
|
| diskriminacija |
(lat. discriminare odvajati, praviti razliku, discriminatio) u međunarodnim odnosima: davanje manjih prava pripadnicima jedne države nego što se daju pripadnicama drugihdržava; rasna diskriminacijasocijalnopravni odnos u nekim državama koji pripadnicima d |
|
| diskriminanta |
(lat. discriminare)mat. kododređivanja korijena (x1, x2) kvadratne jednadžbe:izraz koji se nalazi pod korijenom |
|
| diskriminirati |
(lat. discriminare)dijeliti,odvajati, razlikovati; smanjivati prava, prikraćivati prava, obespravljivati; graničiti |
|
| diskromatopsija |
(grč. dys, chroma,boja,opsis vid, viđenje) med. sljepilo za boje, nesposobnost osjetila vida da u podjednakoj mjerizamjećuje sve boje spektra |
|
| diskulirati |
(lat. disculpare)pravdati, opravdavati,dokazati nedužnost |
|
| diskulpacija |
(lat. disculpatio) opravdavanje, dokazivanje nedužnosti |
|
| diskurirati |
(lat. discutere)govoriti, razgovarati |
|
| diskurs |
(lat. discursus, fr.discours) razgovaranje, razgovor; govor, predavanje, izlaganje |
|
