determinativ |
(lat. determinativus)gram.odrednica, u višečlanom pojmu onaj dio kojim se označuje osnova značenja (npr. Most slobodeza razliku od Mosta mladosti) |
|
determinativan |
(lat. determinativus) presudan, koji određuje; gram. odredbeni; usp. determinativ |
|
determinato |
(tal.) glaz. odlučno,oštro naglašeno |
|
determiniran |
(lat. determinatus)određen,opredijeljen; ograničen |
|
determinirati |
(lat. determinare)ograničiti; odrediti, određivati, opredijeliti, opredjeljivati, odlučiti, utvrditi |
|
determinist |
(lat. detreminareodrediti) fil. pristaša determinizma; supr. indeterminist |
|
determinizam |
(lat. determinare)fil. naučavanjeo određenosti ljudskog djelovanja i htijenja i njihovoj uvjetovanosti vanjskim iunutarnjim uzrocima i motivima (pobudama), prema čemu ni ljudska volja ne može biti slobodna, nego određena i uvjetovana tim uzrocima i motivi |
|
deterzija |
(lat. detersio) čišćenje |
|
deterziv |
(lat. detergerečistiti) med. sredstvo za čišćenje |
|
deterzorij |
(lat. detersorium)med, v. deterziv |
|
detoksinizacija |
(lat. de, grč.toxikon otrov)uklanjanje otrovnih sastojaka iz neke tvari, materije, organizma i dr. |
|
detonacija |
(lat. detonatio)glaz. pogrešno pjevanje,ispadanje iz tona; pucanj, tresak, prasak,grmljavina, eksplozija |
|
detonator |
(lat.) upaljač, lakozapaljiv eksploziv kaosredstvo za paljenje teže zapaljiviheksploziva |
|
detonirati |
1. (fr. détoner)glaz. uzeti suviše visok ili suviše dubok ton, pogrešno pjevati, distonirati; 2. (lat. detonare, fr. détoner) puknuti, prasnuti, tresnuti, eksplodirati |
|
detrahirati |
(lat. detrahere)odbiti, odbijati, oduzeti,oduzimati, uskratiti, ukloniti; oklevetati |
|