| improvizacija |
(lat. improvisatio)èiniti neštobez pripreme: držati govor, pisati pjesme, recitirati, glumiti, pjevati itd. |
|
| improvizan |
(lat. improvisus)nepredviðen, nesluæen, iznenadan |
|
| improvizator |
(lat. improvisator,tal. improvisatore) onaj koji nešto èinibez prethodnog pripremanja, npr. drži govor, sastavlja pjesmu, recitira, glumi, svira, pjeva itd. |
|
| improvizirati |
(tal. improvisare) uèiniti (ili: raditi, èiniti, uèiniti) bez prethodnog pripremanja: sastaviti nešto na brzinu (pjesmu, govor, deklamaciju itd.) |
|
| imprudencija |
(lat. in ne, prudenspametan,mudar) nerazboritost, nepromišljenost, neopreznost, nesmotrenost |
|
| impuberes |
(lat. impuberes) mn.prav. nestasali za ženidbu, nestasale za udaju, neodrasli, nezreli za ženidbu |
|
| impubertet |
(lat. impubertas)neodraslost,nestasalost, nesposobnost za ženidbu (ili: udaju) |
|
| impudencija |
(lat. in ne, pudensstidljiv, sramežljiv)besramnost, drskost |
|
| impugnacija |
(lat. impugnatio)opovrgavanje,osporavanje, napadanje razlozima; impugnacijski spis prav. spis kojim se opovrgavajudokazi protivnièke strane |
|
| impuls |
(lat. impulsus)poticaj, nagon, težnja; pokretaèka sila; med. neodoljiv nagon |
|
| impulzija |
(lat. impulsio) v. impuls |
|
| impulzivan |
(lat. impulsivus)pokretaèki,koji pokreæe, koji potièe, koji pobuðuje |
|
| imputacija |
(lat. imputatio)pripisivanje,podmetanje krivnje, klevetanje, ocrnjivanje, lažno optuživanje |
|
| imputirati |
(lat. imputare)pripisivati, podmetati krivnju, klevetati, lažno optuživati |
|
