monoginièan |
(grè. monos, gynaikeios ženski) bot. jednožen, tj. cvijet èiji tuèkovi imaju samo po jedan stupiæ |
|
monoginija |
(grè. monos, gynežena) jednoženstvo;bot. svojstvo biljaka sa cvjetovimaèiji tuèkovi imaju samo po jedan stupiæ (I.red u klasama I XIII. Linnéovog sustavabiljaka) |
|
monogonija |
(grè. monos, goneiaraðanje,stvaranje) zool. bespolno razmnožavanje (dijeljenjem, pupanjem, klicinimtjelešcima, dijelovima tijela ili truskama) |
|
monografija |
(grè. monos, grafiapisanje)književna ili znanstvena rasprava koja se potanko bavi samo jednim predmetom nekeznanosti, ili životom i djelom samo jednog pisca, umjetnika, filozofa, povijesne osobe itd. |
|
monogram |
(grè. monos, grammaslovo) jednimpotezom napisana poèetna slovajednog imena, ili imena i prezimena; jednostavan, samo linijama naèinjencrtež; figura koja predstavlja marku neke trgovaèke kuæe ili nekog proizvoda; znak koji stavlja umjetnik na svoje radove |
|
monogramisti |
(grè. monos, gramma slovo) mn. u povijesti umjetnosti;umjetnici, poglavito slikari, o kojima sene zna ništa opširnije i koji su poznatisamo po svojim monogramima |
|
monoidejizam |
(grè. monos, ideamisao, predodžba)psih. ogranièenost svijesti koja je obuzeta samo jednom jedinom mišlju ili predodžbom; supr. poliidejizam |
|
monokarpan |
(grè. monos, karposplod) bot. jednoplod, koji ima samo jedan plod; monokarpne biljke biljke koje za vrijeme svogživota samo jednom cvjetaju i donose plod pa nakon toga uvenu |
|
monokeros |
(grè. monos, kerosrog) koji imasamo jedan rog, jednorog |
|
monokl |
(grè. monos, lat.oculus, fr. monocle) optièko' okruglo staklo samo za jedno oko; supr. binokl |
|
monoklinièan |
(grè. monos, kline krevet) bot. koji ima iprašnike i tuèkove u istom cvijetu |
|
monoklinski sistem |
(grè. monos, klino naginjem) u kristalografiji: sustav u kojemu su tri nejednako duge osi, od kojih se dvije sijeku pod oštrim kutom, a treæa je na njima okomito |
|
monokolon |
(grè. monokolosjednostran, jednolik, jednovrstan) poet. pjesma koja se sastoji samo od jedne vrste stihova; supr. dikolon |
|
monokord |
(grè. monochordon, monos jedini, chorde žica, struna) sprava pomoæu koje se ispituju zakoni titranja(osciliranja) žica; služi za matematièkoodreðivanje glazbenih intervala(dugaèka kutija od tankog suhogdrveta, na kojoj su razapete, i pomoæuutega zategnute |
|
monokordan |
(grè. monos, chordežica, struna) jednožièan, sjednom žicom, s jednom strunom |
|