| osteolog |
(grè. osteon, logia)poznavatelj kostiju, prouèavatelj kostiju |
|
| osteologija |
(grè. osteon, logia) znanost o kostima,dio anatomije koji prouèava i opisuje kosti |
|
| osteom |
(grè. osteon) med.koštana izraslina, koštanik |
|
| osteomalacija |
(grè. osteon, malakiamekoæa)med. omekšavanje kostiju |
|
| osteonekroza |
(grè. osteon, nekrosleš, mrtvac)med. truljenje kostiju |
|
| osteopatija |
(grè. osteon, pathosbol, bolest)med. bol u kostima, bolest kostiju |
|
| osteopatologija |
(grè. osteon, pathos bolest, logia znanost)med. znanost o bolestima kostiju |
|
| osteopedion |
(grè. osteon, pais,paidos dijete)med. zametak koji se pretvorio u kost; usp. litopedion |
|
| osteoplastika |
(grè. osteon, plastikevještina uoblièavanja) med. krpanje kostiju, zamjenjivanje kostiju |
|
| osteoskleroza |
(grè. osteon, skleroslomljiv,tvrd) med. otvrdnjavanje kostiju |
|
| osteotom |
(grè. osteon, tomerezanje) kir.pila za rezanje kostiju |
|
| osteotomija |
(grè. osteon, tomerezanje) med.djelomièno rezanje kostiju |
|
| oštija |
(tal. ostia) v. hostija; kod Primoraca i Dalmatinaca:kletva kao izraz èuðenja ili prijekora |
|
| ostijarijat |
(lat. ostiariatus)zvanje vratarevo; prvi od èetiriju najnižih sveæenièkih èinova u Katolièkoj crkvi |
|
| ostijarijus |
(lat. ostium vrata, otvor, ostiarius) èuvar vrata, vratar u samostanima;u Kat. crkvi: osoba koja je primila najnižiod èetiriju poèetnih èinova (ostalatri su: lektor, egzorcist i akolut) |
|
