| solidan |
(lat. solidus) èvrst, gust, zbijen; trajan, izdržljiv, valjan; temeljan, postojan, pravi, istinit, èestit; trijezan, umjeren; zdrav, jak (tijelom) |
|
| solidaran |
(lat. solidaris) zajednièki, uzajamno odgovoran (po naèelu: svi za jednog, a jedan za sve) |
|
| solidarizam |
(lat. solidaris) sustav koji se, najprije u Francuskoj, samostalno razvio (pored individualizma i socijalizma) s idejom o potrebi odreðenog prirodnog solidariteta koji bi našao izraz u pravednom rješenju pitanja podjele rada, nasljednosti dobara i dr. |
|
| solidarizirati |
(lat. solidaris) uèiniti uzajamno obveznim i odgovornim; solidarizirati se suglasiti se, složiti se s kim, uzajamno se obvezati |
|
| solidarna patologija |
med. teorija o bolesti koja smatra da su osnove bolesti èvrsti dijelovi tijela, osobito živci; supr. humoralna patologija |
|
| solidarnost |
(lat. solidaritas) zajednièka obveza, uzajamna odgovornost, svijest o potrebi uzajamne odgovornosti |
|
| solidnost |
(lat. soliditas) gustoæa, tvrdoæa, èvrstoæa; trajnost, izdržljivost, jakost, postojanost; valjanost; temeljitost, pouzdanost, ispravnost; umjerenost |
|
| solilokvij |
(lat. soliloquium) razgovor sa samim sobom; monolog |
|
| solingen |
(njem. Solingen) opæi naziv za proizvode èeliène i željezne industrije u njem. gradu Solingenu (noževi, sablje, pribor za jelo i dr.) |
|
| solipsist |
(lat. solus sam, bez društva, ipse sam, osobno) fil. pristaša solipsizma; sebiènjak, egoist |
|
| solipsizam |
(lat. solus sam, bez društva, ipse sam, osobno) sebiènost, egoizam; fil. shvaæanje koje vjeruje samo u postojanje vlastitog ja i u njegove doživljaje, a sve drugo što je izvan njega smatra predodžbama (posebni oblik subjektivnog idealizma) |
|
| solist |
(tal. solo) pjevaè koji pjeva sam, uz pratnju glasovira ili orkestra |
|
| solitar |
(lat. solitarius) 1. usamljenik, pustinjak, èudak; 2. jedan briljant uglavljen u prstenu; 3. astr. zviježðe na Južnom nebu, izmeðu "Djevice" i "Vage" |
|
| solitaran |
(lat. solitarius) usamljen, povuèen, nedruželjubiv |
|
| sollécito |
èit. soleæito (tal. sollécito, lat. sollicitus) glaz. zabrinuto, tužno, nujno |
|
