| stigma |
(grè. stigma) ubod, toèka, mrlja; bot. dio cvijeta koji prima pelud; zool. vanjski otvor traheje (dušnika) kod èlankonožaca; ožujak, opekotina; žig,znak srama koje su stari Grci i Rimljani udarali zloèincima i odbjeglim robovima; pren. sram, stid; mn. sti |
|
| stigmatizacija |
(lat. stigmatisatio) udaranje žiga, žigosanje; psih. obièno bolom praæena tobožnja sposobnost uživljavanja u Kristove patnje na taj naèin što se kod nekih osoba (stigmatiziranih) pojavljuju po tijelu Kristove rane (prema mišljenju psihopataloga, ovo stanj |
|
| stigmatizirati |
(grè. stigmatizo) obilježiti žigom, žigosati; pren. oklevetati; stigmatizirane osobe psih. osobe na kojima se rane sliène Kristovim pokazuju bilo izvana, bilo da ih one osjeæaju u sebi (prema mišljenju psihopatologa, stanje slièno stanju kod nekih sluèaje |
|
| stigmatograf |
(grè. stigma bod, ubod, toèka, žig, grafo pišem) onaj koji radi stigmatografiju |
|
| stigmatografija |
(grè. stigma bod, ubod, toèka, žig, grafia pisanje, bilježenje) pravljenje malih šara, uzoraka u boji, npr. sitnih crvenih toèaka na plavoj osnovi itd. |
|
| stigmeologija |
(grè. stigme toèka, pjega, logia) gram. v. akcentuacija |
|
| stih |
(grè. stichos) poet. v. vers |
|
| stihar |
(grè. sticharion, stoicharion) dio odjeæe pravoslavnog sveæenika: dugaèka i široka haljina, slièna dugaèkoj košulji, od bijele i šarene tkanine |
|
| stihija |
(grè. stoicheion ono što je osnovno, element, pratvar) 1. neodoljiva sila prirode; bura, oluja, poplava, požar, nepogoda; 2. fil. osnovni element svijeta (prema starogrèkim filozofima bilo ih je 4; vatra, voda, zemlja i zrak; 3. kem. v. element; prid. sti |
|
| stihomantija |
(grè. stichos red, vrsta, stih, manteia) proricanje iz stihova, sreæaka ili ceduljica kod Rimljana: stihove iz Sibilinskih knjiga napisali bi na ceduljice, koje bi potom izmiješali, zatim ih izvlaèili i èitali iz njih buduænost |
|
| stihometrija |
(grè. stichos red, vrsta, stih, metria mjerenje) mjerenje stihova, brojanje redaka (u rukopisima) |
|
| stihomitija |
(grè. stichos rod, vrsta, stih, mythos govor, razgovor) poet. govorna figura, podvrsta antiteze; razvijeni stihovi (u dramama i dr.), koji su obièno jedni drugima i odgovori |
|
| stik |
(engl. stick) jahaèki biè |
|
| Stiks |
(grè. Styx) mit. rijeka ili izvor u podzemnom svijetu preko kojeg je Haron prevozio duše umrlih i u èiju su vodu bogovi prisizali najsvetijom i najstrašnijom prisegom (po vjerovanju starih Grka, koje se održalo do danas, ova voda je bila smrtonosno otrovn |
|
| stil |
(grè. stylos, lat. stilus držak, najednom kraju zašiljeno željezo kojim se paralo, tj. pisalo po voštanim tablicama); 1. olovka starih Grka i Rimljana; 2. naèin pisanja i izražavanja misli (prozni, pjesnièki, govornièki, poslovni stil); 3. u likovnim umje |
|
