| subdominanta |
(tal. subdominante) glaz. donja dominanta, ton ispod dominante, èetvrti ton u dijatonièkoj ljestvici tonova |
|
| subdukcija |
(lat. subductio) odvoðenje, uklanjanje; med. odvoðenje neèistoæe u tijelu; cijeðenje, filtriranje |
|
| suberit |
(lat. suber pluta) tehnol. sintetièki, umjetni proizvod od izmrvljenog pluta i kakvog mineralnog ljepila, tvrði od pluta |
|
| suberizacija |
(lat. suber pluta, suberisatio) bot. oplutavanje |
|
| suberozan |
(lat. suberosus) plutast |
|
| subfebrilan |
(lat. subfebrilis) med. podgroznièni, kaže se za temperature koje su blizu temperaturama groznice, izmeðu 38 °C i 38,5 °C |
|
| subinvolucija |
(lat. sub, involutio povijanje) med. nepravilno i nedovoljno smanjivanje i skupljanje maternice nakon poroda i pobaèaja |
|
| subito |
(lat. subito) iznenada, odjednom; glaz. brzo, žurno |
|
| subjekcija |
(lat. subjectio podmetanje) ret. pitanje koje govornik sam sebi postavlja, pa zatim sam na njega odgovara |
|
| subjekt |
(lat. subjectum ono što je podmetnuto) podloga, temelj; gram. reèenièni dio koji vrši radnju ili o kojem se govori (supr. predikat); pojedinac, osoba (za razliku od objekta ili stvari); pren. èovjek predodreðen za neki posao (s obzirom na svoju sposobnost |
|
| subjektivan |
(lat. subjectivus) osobni, unutrašnji, koji se tièe subjekta, koji potjeèe od subjekta (osobe), a ne od stvari; pren. koji polazi od sebe, jednostran, pristran, osoban; subjektivni osjeæaj psih. osjeæaj koji je nastao unutrašnjim podražajem; supr. objekti |
|
| subjektivitet |
(lat. subjectivitas) postojanje i valjanost neèega samo za duhkoji spoznaje, osobno zamjeæivanje i shvaæanje; jednostranost, pristranost; supr. objektivitet |
|
| subjektivizam |
(lat. subjectivismus) fil. 1. u teoriji spoznaje: shvaæanje daje cjelokupna spoznaja subjektivna, i to: a) da svi iskazi ovise o subjektu koji ih daje, tako da jedan sud za nekoga može vrijediti kao istinit, a za drugog kao lažan, a objektivne istine su i |
|
| subjektivnost |
(lat. subjectivitas) v. subjektivitet |
|
| subjonctif |
èit. sibžonktiv (fr.) naziv za konjunktiv u francuskoj gramatici |
|
