| senzitivan |
(lat. sensitivus) sposoban osjetiti, osjetljiv; koji se temelji na opažanju, osjetilnom opažaju (senzaciji) |
|
| senzitivitet |
(lat. sensitivitas) osjetljivost, sposobnost osjeæaja, senzibilitet |
|
| senzitometar |
(lat. sensitus, grè. metron mjera) sprava za mjerenje fotografskih emulzija |
|
| senzoran |
(lat. sensorius) osjetni, osjeæajni, koji se tièe sjedišta osjeæaja u mozgu; senzorni živci osjeæajni živci, osjetni živci, oni koji vanjskim podražajem uzrokovani živaèni pokret sprovode od jednog osjetilnog organa do živèanog centra, središta |
|
| senzorij |
(lat. sensorium) psih. dio mozga u kojem je sjedište osjetljivosti; sensorium commune èit. senzorijum komune (lat.) opæe sjedište osjeæaja, dio mozga u kojem se susreæu osjeæaji |
|
| senzualan |
(lat. sensualis) osjetilan, èulan, puten, tjelesan; sklon tjelesnim uživanjima, razbludan |
|
| senzualist |
(lat. sensualis) pristaša senzualizma (usp. empirizam, empirist); èovjek sklon osjetilnim uživanjima, razbludnik |
|
| senzualizam |
(lat. sensualis osjetilni) ni. teorija koja cjelokupnu spoznaju svodi na osjetilne doživljaje, ali ipak ostavlja jednu neosjetilnu aktivnost: pozornost (Condillac); pren. sklonost osjetilnim uživanjima |
|
| senzus |
(lat. sentire osjetiti, osjeæati, sensus) osjeæaj; smisao; sensus communis èit. senzus komunis (lat.) zdrav razum; sensu bono èit. senzu bono (lat.) u dobrom smislu; sensu malo èit. senzu malo (lat.) u lošem smislu; sensu proprio èit. senzu proprio (lat.) |
|
| senjer |
(fr. seigneur, lat. senior) gospodin, gospodar; vlastelin |
|
| senjor |
(port. senhor, šp. senor, lat. senior) gospodin; gospodar, vlastelin |
|
| senjora |
(port. senhora, šp. senora) gospoða; gospodarica, vlastelinka |
|
| senjorita |
(šp. senorita) mlada, otmjena djevojka, gospoðica |
|
| senjorito |
(šp. senorito) mlad, otmjen gospodin |
|
| separacija |
(lat. separatio) odvajanje, razdvajanje, npr. zajednièke imovine;, rastava; neslaganje, podvojenost; separatio quoad thorum et mensam èit. separacio kvoad torum et menzam (lat.) rastava braka od stola i postelje; separatio quoad vinculum èit. separacio kv |
|
