| sakrament |
(lat. sacramentum) prvotno: sredstvo kojim netko sebi ili drugom nameæe neku obvezu (kapara, kaucija, prisega i dr.); u kršæanskim Crkvama: otajstvo, sakrament, osobito prièest |
|
| sakramental |
(lat. sacramentalis) prav. onaj koji pod prisegom dokazuje èiju nevinost |
|
| sakramentalije |
(lat. sacramentalia) mn. u Kat. crkvi: svi oni sveti èini (obredi, blagoslov) koji nisu sakramenti; posveæeni, blagoslovljeni predmeti, npr. posveæena, blagoslovljena voda, krunice, medaljice, slièice i dr. |
|
| sakramentalni |
(lat. sacramentalis) koji se tièe otajstva, svet, sveèan |
|
| sakramentari |
(lat. sacramentarii) mn. reformisti koji ne priznaju stvarno postojanje Kristova tijela i krvi u prièesti |
|
| sakrarij |
(lat. sacrarium) mjesto za èuvanje svetih stvari, svetište; kapela, hram; mjesto gdje se èuvaju hostije |
|
| sakrificij |
(lat. sacrificium) žrtva; u Katolièkoj crkvi: misa |
|
| sakrificirati |
(lat. sacrificare) žrtvovati, prinijeti na žrtvu, prinositi na žrtvu; pren. posvetiti |
|
| sakrileg |
(lat. sacrilegus) onaj koji èini svetogrðe, oskvrnitelj svetinje; bezbožnik, bogohulnik |
|
| sakrilegij |
(lat. sacrilegium) svetogrðe; oskvrnuæe, povreda svetinje; bezboštvo, bogohulstvo |
|
| sakrirati |
(lat. sacrare) posvetiti, zarediti |
|
| sakristan |
(lat. sacristanus) crkvenjak (kod katolika) |
|
| sakristicij |
(lat. sacristitium) kod katolika: zabrana vršenja bogoslužja (kao sveæenièka kazna) |
|
| sakristija |
(lat. sacristia) u kat. crkvama: prostorija uz svetište u kojoj se sveæenici oblaèe za bogoslužje i u kojoj se èuva sveæenièko ruho i crkveno posuðe, crkvena riznica |
|
| sakropolitika |
(lat. sacer svet, grè. politike) veza duhovnog i svjetovnog (kao u papinstvu) |
|
