| supskribent |
(lat. subscribens) potpisnik |
|
| supskribirati |
(lat. subscribere) potpisati, potpisivati, potpisivanjem svog imena obvezati se (kao supskribent) na sudjelovanje u nekom poduzetništvu |
|
| supskripcija |
(lat. subscriptio) potpisivanje, potpis, primanje obveze nasudjelovanje u nekom poduzetništvu davanjem svog potpisa; poziv na supskripciju poziv kojim država ili banka javno poziva graðane na upisivanje zajma, dionica i si. |
|
| supstanc(ij)a |
(lat. substantia) 1. ono što je osnova èega, samostalan i trajan nositelj nesamostalnih i promjenjivih pojava, bit; fil. prema Spinozi: ono èija bit (ili pojam) obuhvaæa sobom egzistenciju, postojanje, ili ono èija se bit ne može zamisliti da postoji (ona |
|
| supstancijalan |
(lat. substantialis) bitan, glavni; samostalan; snažan, hranjiv |
|
| supstancijalitet |
(lat. substantialitas) bitnost, bit, samostalnost; fil. teorija supstancijaliteta 1. u metafizici: teorija da se stvarnost sastoji u mirujuæem, trajnom, supstancijalnom, a ne u zbivanju (predstavnici: eleati, elejci); 2. u psihologiji: teorija da se dušev |
|
| supstancijaliziranje |
(lat. substantia bit) fil. opredmeæenje; v. hipostaza |
|
| supstanciozan |
(lat. substantiosus) v. supstancijalan |
|
| supstantiv |
(lat. substantivum) gram. imenica; supstantivum verbale (lat.) imenica napravljena od glagola, glagolska imenica |
|
| supstantivan |
(lat. substantivus) gram. imenièki; samostalan |
|
| supstantivirati |
(lat. substantivum imenica) gram. napraviti imenicom, poimenièiti |
|
| supstitucija |
(lat. substitutio) zamjenjivanje, zastupanje; lingv. zamjena jednog glasa drugim; mat. zamjenjivanje, zamjena; prav. postavljanje drugotnog nasljednika za sluèaj ako prvi nasljednik ne primi nasljedstvo; kem. zamjena atoma ili atomskih skupina drugim atom |
|
| supstituent |
(lat. substituens) kem. v. pod supstitucija |
|
| supstituirati |
(lat. substituere) "podmetnuti"; postaviti (ili: postavljati, metnuti) na èije mjesto, zamijeniti, zamjenjivati; prav. oznaèiti, imenovati nasljednikom |
|
| supstitut |
(lat. substitutus) zamjenik, zastupnik; prav. osoba koja nasljeðuje u sluèaju da prvi nasljednik ne može primiti nasljedstvo, drugotni nasljednik |
|
