vestibul |
(lat. vestibulum, fr. vestibule) trijem, predvorje, ulaz u kuæu; predsoblje; vestobil |
|
vestigije |
(lat. vestigium, vestigia) mn. stope, tragovi nogu, tragovi |
|
vestijar |
(lat. vestiarius, vestis odjeæa) trgovac haljinama, haljinar; kod katolika: nadzornik sveæenièke odjeæe i crkvenih stvari |
|
vestijarij |
(lat. vestiarium) soba gdje stoje haljine, haljinarnica; oblaèionica i svlaèionica, garderoba |
|
vestitura |
(lat. vestitura) oblaèenje, odijevanje; sveèano oblaèenje samostanskog iskušenika u redovnièku odjeæu (kod katolika) |
|
vesvesa |
(tur. vesvese) 1. sumnja, sumnjièavost; strepnja, nespokojstvo, strah; 2. melankolija ; 3. umišljenost, tlapnja; 4. nesvjestica |
|
veteran |
(lat. veteranus, vetus star) stari vojnik, isluženi vojnik, osobito onaj koji je sudjelovao u ratu, stari ratnik; pren. èovjek ostario u službi, èovjek koji je stekao iskustvo u nekom poslu |
|
veterancija |
(lat. veterantia) odmor nakon odsluženog punog roka službe, status jednog veterana; veteranstvo |
|
veteranstvo |
V. v veterancija |
|
veterhanzl |
(njem. Wetter vrijeme, Hahn pijetao) vjetrokaz, tj. vrlo pokretljiv limeni pijetao koji se stavlja na krovove kako bi svojim kretanjem pokazivao smjer vjetra; pren. vjetrogonja, nemiran èovjek |
|
veterina |
(lat.) znanost o životinjskim bolestima i lijeèenju životinja; škola za veterinare, veterinarski fakultet |
|
veterinar |
(lat. veterinarius) lijeènik životinja, onaj koji je završio veterinarski fakultet ili ravnopravnu visoku školu i dobio diplomu lijeènika životinja |
|
veternus |
(lat. veternus pospanost) med. bolesna želja za spavanjem, pospanost, mrtvilo, mutavost, letargija |
|
veto |
(lat.) zabranjujem, ne primam, odbacujem; u starom Rimu: formula kojom su narodni tribuni oglašavali odluke senata nevrijednim; u ustavnim državama vladari imaju, u odnosu prema narodnom predstavništvu, pravo na neogranièeni (apsolutni) ili samo na ograni |
|
Vetus testamentum |
(lat. Vetus Testanlentum) Stari zavjet, spisi Starog zavjeta |
|