| ironièan |
(grè. eironikos)podrugljiv, zajedljiv |
|
| ironija |
(grè. eironeia, lat.ironia) fina, prikrivena poruga koja se sastoji utome što se misli jedno, a govori drugo, npr. kad seplašljivcu kaže da je hrabar, gladnom da je sit, glupom daje pametan itd.;metodom ironije osobito se služio Sokrat u razgovoru s onima |
|
| ironizirati |
(lat. ironisare) naprikriven naèinismijavati se, podrugivati se kome ili èemu |
|
| iroracija |
(lat. ros, roris poca, irroratio) orošavanje, orošenje; med. prskanje, škropljenje |
|
| iroš |
(mað. iros pisar) kicoš; ženskar |
|
| IROS |
(mađ.), kicoš, ženskar. |
|
| irresoluto |
èit. irezoluto (tal.)glaz. kolebljivo,manje odmjereno, manje toèno |
|
