... Rječnik | senzibilitet | (lat. sensibilitas) osjetljivo... | Rječnik stranih riječi
Unesi riječ

Domaći

senzibilitet (lat. sensibilitas) osjetljivost, sposobnost opažanja osjetom; pojaèana osjetljivost, osjeæajnost, èuvstvenost, nježnost osjeæaja  
SENZIBILITET (lat. sensl.ilis — osjetljiv), v.Tankoćutnost.  
senzibilizatori (lat. sensibilisatores) mn. u fotografiji: obojene tvari koje se dodaju želatini bromnog srebra da bi se dobile ortokromatske ploèe  
senzificirati (lat. sensificare) poosjeæajiti, poosjetiti, uèiniti da se može osjetiti ili osjetilima opaziti, predoèiti, uèiniti nešto da bude pristupaèno osjetilima  
senzitivan (lat. sensitivus) sposoban osjetiti, osjetljiv; koji se temelji na opažanju, osjetilnom opažaju (senzaciji)  
senzitivitet (lat. sensitivitas) osjetljivost, sposobnost osjeæaja, senzibilitet  
senzitometar (lat. sensitus, grè. metron mjera) sprava za mjerenje fotografskih emulzija  
senzoran (lat. sensorius) osjetni, osjeæajni, koji se tièe sjedišta osjeæaja u mozgu; senzorni živci osjeæajni živci, osjetni živci, oni koji vanjskim podražajem uzrokovani živaèni pokret sprovode od jednog osjetilnog organa do živèanog centra, središta  
senzorij (lat. sensorium) psih. dio mozga u kojem je sjedište osjetljivosti; sensorium commune èit. senzorijum komune (lat.) opæe sjedište osjeæaja, dio mozga u kojem se susreæu osjeæaji  
senzualan (lat. sensualis) osjetilan, èulan, puten, tjelesan; sklon tjelesnim uživanjima, razbludan  
senzualist (lat. sensualis) pristaša senzualizma (usp. empirizam, empirist); èovjek sklon osjetilnim uživanjima, razbludnik  
senzualizam (lat. sensualis osjetilni) ni. teorija koja cjelokupnu spoznaju svodi na osjetilne doživljaje, ali ipak ostavlja jednu neosjetilnu aktivnost: pozornost (Condillac); pren. sklonost osjetilnim uživanjima  
senzus (lat. sentire osjetiti, osjeæati, sensus) osjeæaj; smisao; sensus communis èit. senzus komunis (lat.) zdrav razum; sensu bono èit. senzu bono (lat.) u dobrom smislu; sensu malo èit. senzu malo (lat.) u lošem smislu; sensu proprio èit. senzu proprio (lat.)  
separacija (lat. separatio) odvajanje, razdvajanje, npr. zajednièke imovine;, rastava; neslaganje, podvojenost; separatio quoad thorum et mensam èit. separacio kvoad torum et menzam (lat.) rastava braka od stola i postelje; separatio quoad vinculum èit. separacio kv  
separat (lat. separatus) v. pod separatan  

1 21 22 23 24 25 31