Hysteria
Histerija, vrsta psihoneuroze, reakcija organizma na tzv. psihički konflikt, tj. potiskivanje instinktivnih težnji u nesvjesno. Ta se reakcija sastoji od niza poremećaja funkcija motornog, senzitivnog, vegetativnog i psihičkog aparata. Potisnute želje i težnje svoju «energiju», kojom bi se inače ostvarile, pretvaraju u histerične simptome (konvezrija). Ovaj tzv. psihogeni mehanizam nastajanja h., kako izgleda, sam po sebi nije dovoljan da dovede do oboljenja; potrebno je istovremeno i neko organsko oštećenje izvjesnih dijelova mozga (diencefal); napadi h., jedan od načina manifestacije histerije. Mogu biti različitog oblika i tom istorije pretjpejli su karakteristične izmjene. U srednjem vijeku javljaju se u vidu čitavih psihičkih epidemija u vezi s religijskim praznovjericama. Krajem XIX vijeka u paiskoj bolnici Salpetrijeri, pod uticajem nesvjesne ljekarske sugestije, dostigli su neviđenu komplikovanost u vidu tzv. velikih h.n.: na dan-dva ranije promjena raspoloženja, preosjetljviost, povraćanje, grčevi, hipersalivaciju, kašalj, štucanje, lupanje srca, opšta slabost. Poslije minimalnog povoda tonusna faza s opistotonusom, kongestijom, grimasiranjem, «prevrtanjem» očiju. Bolesnik kida sa sebe odijelo, najzad zauzima položaj duge (arc de cercle) s oslanjanjem na potilju i petama. Sljedećeg trenutka počinje klonusna faza s divljim bacanjem i otimanjem od onih koji pokušavaju da ga zadrže. Pri tome bolesnik ječi, odaje razne glasove ili izgovara riječi ili čitave rečenice. Pokreti trupa ponekad imaju veliku sličnost s pokretima pri koitisu. Naizmjenično s poožajem tijela u obliku duge ovi vrlo šaroliki tzv. «klovnovski» pokreti, isprekidani pauzama potpunog mira, mogu trajati po više desetina minuta. Namjesto tako dugačke serije burnih pokreta mogu doći tzv. «strasne» poze, dolazi do «ekstaze» ili delirijuma. Poslije svega ponekad dolazi do sna. N.h. nije praćen gubitkom svijesti, koja je u najtežem slučaju samo vrl
