Infarctus
Infarkt, ograničena nekroza dijela organa nastala usljed lokalnog prestanka priticanja krvi, što je posljedica zapušenja zjapa arterije koja snabdjeva taj dio organa (trombusom, embolusom, pritiskom patoloških tvorevina u zidu arterije itd.); i. anaemicus, anemijski infarkt, bijeli i., bjeličasto ili žućkasto konusno ili četvorougaono ognjište, sreće se u srcu, bubregu i slezini; i. asepticus, aseptički infarkt, organičena čista nekroza tkiva u koje nisu prodrle bakterije; i. cerebri, v. encephalomalacia; i. cordis, infarkt srca, nastaje najčešće usljed tromboze aterosklerotičnih srčanih arterija, i to većinom u zidu lijeve komore. Usljed autolize nekrotično ognjište postaje mekše te se na mjestu infarkta može stvoriti aneurizma srca (nneurysma cordis) ili može doći do rupture srca (ruptura cordis). Klinički i.c. ispoljava se jakim bolom u predjelu srca, znacima kolapsa, ponekad nadraženjem na povraćanje i dr.; i. haemorrhagicus, hemoragijski infarkt, crijevni infarkt, crveno, hemoragično, konusno ognjište koje se nalazi u plućima; Laënnecov i., i. u crijevima i u bubregu; i. pulmonis, plućni infarkt, obično postaje zapušenjem grane plućne arterije trombusnim embolusom koji potiče iz venskog sistema. Simptomi su nagli probadi u plućima, iskašljavanje krvi, ograničeno pleuralno trenje, laka žutica. U težim slučajevima nastaje plućni edem, što se može završiti smrću; i. septicus, septički infarkt, nastaje u slučaju kad embolus koji potiče iz septičkog ognjišta sadrži i bakterije, koje poslije stvaranja infarkta izazivaju sekundarne promjene zapaljenja (gnojnog ili truležnog); i. uraticus, uratički infarkt, taloženje soli mokraćne kiseline u sabirnim kanalićima bubrega (javlja se najčešće u novorođenčadi).