Mus
(hig.) rod pacova i miševa. Pored toga što su pacovi nezajažljive štetočine koje čine ogromnu ekonomsku štetu u poljoprivredi i ndustriji, oni su često nosioci i sijači raznovrsnih patogenih mikroorganizama. Oni su izvor infekcije u ovim infektivnim bolestima: kuge, salmoneloze, tularemije, Weilove bolesti, muljne ili blatne groznice, sodokua, melioidoze, mišijeg (murinog) tifusa i trihinoze; M. alexandrinus, pacov po veličini i obliku sličan domaćem pacovu, a po boji pacovu seliocu. Živi u zemljama oko Sredozemnog mora kao i domaći pacov; M. decumanus, pacov selilac, najveći i najači pacov, dug oko 42 cm. Dužina tijela mu je 24 cm, a repa 18 cm. Dlaka je na leđima žuta do svjetlocrna, a na trbuhu sivkastobijela. Živi u podrumima, rijekama, kanalima, nasipima i lukama. Majstor je u plivanju, ronjenju i veranju. Ženke kote 4-7 puta godišnje mlade, po 8-12 komada odjedanput, obično u mjesecima od januara do juna. Jedan par daje godišnje do 880 potomaka. Hitre su, oprezne i inteligentne životinje, koje već izdaleka nanjuše opasnost. Pored toga što su velike štetočine, pacovi su i izvor infekcije u mnogim infektivnim bolestima. Sin. Rattus norvegicus; M. rattus, kućni ili domaći pacov. Dugačak je 35 cm od toga otpada na dužinu tijela 16 cm, repa 19 cm. Dlaka mu je na leđima tamnomrka ili crna, metalnog sjaja, s nešto svjetlijom dlakom na trbuhu. Živi u podrumima, magacinima i tavanima, pliva dosta dobro i majstorski se vere svuda. Slabo je plodan jer ženka nosi godišnje 5-6 mladih. U nas se rjeđe nalazi, jer ga je potisnuo veći i jači pacov selilac. Smatra se da je glavni izvor infekcije kugom, tj. da je nosilac živih klica bacila kuge mus.