Apraxia |
Apraksija, nesposobnost izvođenja celishodnih radnji pri potpunoj očuvanosti motornog aparata, očuvanoj osjetljivosti i shvatanju. Nastaje usljed oštećenja funkcije izvjesnih dijelova moždane kore ili njenih puteva (motorna i ideomotorna a.) ili difuznih oštećenja mozga (ideatorna a.); ideokinetička a. je poremećaj izvođenja radnji pri kome se samo proste radnje mogu izvesti, dok pri izvođenju složenih zadataka dolazi do besciljnih, tzv. amorfnih pokreta, ili do zamjenjivanja jednih pokreta i radnji drugima, ili najzad do potpune motorne zbunjenosti i ponavljanja istih radnji (perseveracije). Sin. ideomotorna apraksija. |
|
Aproksimalni |
Obližnji, dodirni. Npr. u stom. a. površine, površine dva susjedna zuba u nizu, koje se dodiruju. |
|
Aproksimalni prostor |
(stom) trouglast prostor između površina dva susjedna zuba. U zdravom zubiku ispunjen je papilom desni. |
|
Aprosexia |
Aproseksija, nesposobnost koncentracije misli, rasijanost. |
|