| Encephalitis |
Endefalitis, zapaljenje mozga; e. epidemica, epidemični encefalitis, akutno zapaljenje mozga prouzrokovano nepoznatim filtrantnim virusom. Epidemija je bjesnila u svijetu, a naročito u srednjoj Evropi od 1917. do 1924. Odonda se javlja sporadično ili u vidu lokalnih malih epidemija, pri čemu nije sigurno da li su raniji klasični e.e. i savremeni slučajevi e.e identični. Akutni e.e. može imati više kliničkih oblika: (1) somnolentno-oftalmoplegički, (2) algo-mioklonusni (horeatični), (3)hipertonusno-hipokinetički (parkinsonoidni) i (4) pseudoneurastenički. Poslije akutnog stadijuma koji se može završiti smrću u komi, dolazi do izlječenja bez posljedica. U izvjesnom broju slučajeva na akutni stadijum se naporedno ili poslije kraćeg ili dužeg intervala nadovezuje hronični stadijum (v. parkinsonismus). Sin .e. lethargica, e. typus A. Economova bolest; e. larvata (Vujić), prikriveno zapaljenje mozga, oblik u kome se encefalitis danas vrlo često javlja. E. 1. obično ima bogatu subjektivnu simptomatologiju, koja se može uvrstiti bilo u neurastenju (pseudo-n), psihoneuroze ili u vegetativne neuroze odnosno distonije. Objektivno takvi bolesnici pokazuju karakteristične znake oštećenja ekstrapiramidnog sistema, često vrlo suptilne po izraženosti i teške za otkrivanje i interpretacije: znak rimae, sužavanje očne pukotine pri pogledu u stranu; znak supercilije, podizanje obrve pri pogledu u stranu i naniže; znak devijacije pesnice, savijanje stisnute pesnice u polje ili unutra. Osim toga vide se promjene u krvi i likvoru koje govore za organsko porijeklo navedenih oboljenja. Priroda organskih oštećenja kod e.1. nije uvijek poznata, moguće je da su lezije vaskularne, traumatske ili urođene; e. lethargica, letargički encefalitis, v. e. epidemica; e. non purulenta (na koji se obično misli pri upotrebi termina e.), može se podijeliti u 3 grupe; I) primarni e., e. lethargica (tip A), japanski encefalitis (tip B), e. Saint.Louis, proljećno-l |
|
