| sara |
(mað. szar cijev) 1. gornji dio èizme; 2. šuplji valjak; 3. kutija, futrola |
|
| sarabanda |
(tal. sarabanda, šp. zarabanda) umjeren i ozbiljan španjolski ples u SI 4 taktu, slièan menuetu1, takoðer; koraèanje konja po taktu |
|
| Saraceni |
(lat.) istoènjaci, orijentalci; prvobitno: ime kojim su u Europi nazivali Arape, a zatim sve muslimane, Turke i sve nekršæanske narode protiv kojih su vodeni križarski ratovi; pren. grubi, surovi, ratnièki narodi |
|
| šarada |
(fr. charade) zagonetka u slogovima; pren. nejasnoæa |
|
| saraf |
(ar. saraf, sajraf) mijenjaè novca, trgovac novcem, vrijednosnicama i si. |
|
| šaraf |
(njem. Schraube) vijak, zavrtanj |
|
| šaraf |
(njem. Schraube) zavrtanj, vijak |
|
| sarafan |
(rus., grè. sarapis bijela perzijska odjeæa s grimiznim prugama) dugi kaput bez rukava ruskih seljanki |
|
| šarage |
(njem. Schragen) koš u kolima, stražnji dio kola |
|
| saraj |
(perz. seraj) v. seraj |
|
| saraori |
(tur. salahhor) mn. stanovnici nekih sela u Turskoj koji su bili osloboðeni od plaæanja poreza i dr. daæa, ali su, u naknadu za to, obavljali javne radove (održavali ceste i si.) |
|
| sarapa |
(šp.) šareni šal koji u Latinskoj Americi nose kao gornju haljinu, ali i kao ukras; serapa |
|
| sarapus |
(grè. sarapus onaj koji je širokih stopala i vuèe ih pri hodu, sairo metem, pus stopalo) med. onaj koji ima ravna stopala |
|
| sarasker |
(perz.) glavni zapovjednik vojske; danas: vojni ministar (u Turskoj) |
|
| sarazina |
(fr. sarrasine) voj. rešetka za spuštanje (na tvrðavama) |
|
