spiritist |
(lat. spiritista) onaj koji vjeruje u postojanje duhova i u moguænost opæenja s njima |
|
spiritizam |
(lat. spiritus duh) vjerovanje u duhove, vjerovanje da postoji svijet duhova s kojima se može, pod odreðenim okolnostima (posredstvom stoliæa i posebnih posrednika medija), doæi u dodir i opæiti; spiritizam je polovicom XIX. st. došao iz Amerike u Europu |
|
spiritoso |
èit. spiritozo (tal.) glaz. v. spirituoso |
|
spiritualan |
(fr. spirituel) bogat duhom, duhovit, oštrouman; duhovni, bestjelesni, nadosjetilni; duhovnièki, crkveni |
|
spiritualije |
(lat. spiritualia) mn. duhovne stvari, vjerske stvari; duhovna prava koja su povezana s nekom crkvenom službom (supr. temporalije) |
|
spiritualisti |
(lat. spiritus) fil. pristaše, predstavnici spiritualizma |
|
spiritualitet |
(lat. spiritualitas) duhovnost, duhovna priroda, duhovni život |
|
spiritualizacija |
(lat. spiritualisatio) kem. pretvaranje u alkohol, izvlaèenje alkohola; pren. oduhovljenje, pripisivanje duha, tumaèenje u duhovnom smislu |
|
spiritualizam |
(lat. spiritus duh) fil. metafizièko shvaæanje po kojem je ono što postoji, u svojoj biti, duhovne prirode, duhovna supstanca sastavljena od duhovnih biæa, a tijela su samo predodžbe ili prividi pojave jedne èisto duhovne stvarnosti; supr. materijalizam |
|
spiritualizirati |
(lat. spiritualisare) kem. pretvoriti (ili: pretvarati) u alkohol, uèiniti alkoholnim, izvuæi iz èega alkohol; pren. oduhoviti, oduhovljavati, dati èemu duhovno obilježje, tumaèiti u duhovnom smislu |
|
spirituoso |
èit. spirituozo (tal.) glaz. s duhom i žarom, plameno, živo; con spirito |
|
spirituozan |
(lat. spirituosus) koji ima u sebi alkohola, alkoholni (za piæa) |
|
spirituoze |
(lat. spirituosa) mn. piæa koja sadrže alkohol, alkoholna piæa |
|
spiritus |
(lat. spiritus dah; duh) disanje, dah; životni dah, život; duh, duša, jak i poduzetan duh; kem. alkohol, špirit, žesta; spiritus agens (lat.) duhovni (ili: glavni) pokretaè, duša pokreta; spiritus asper i spiritus lenis (lat.) u grèkom jeziku: grubi dah, |
|