apostazija |
(grč. apostasia)odvajanje, odmetanje, otpadništvo, osobito od kršćanske vjere ili Crkve |
|
apostazirati |
(grč. apostateootpadam) otpasti,odmetnuti se, odvojiti se od pravog naučavanja ili vjere, odreći se vjere, načela |
|
apostemacija |
(lat. apostematio)med. gnojenje,zagnojavanje |
|
apostematozan |
(grč. apostema čir,lat. apostematosus) koji imaoblik čira, koji se gnoji, gnojan |
|
aposterioran |
(lat. a posteriori)fil. zavisan od iskustva,stvoren na osnovi iskustva; usp. aposteriori |
|
apostil |
(lat. apostilus)oproštajno ili otpusno pismo; dodatak nekom pismu ili povelji; preporuka priložena uz pismo ili molbu;bilješka (ili: primjedba) sa strane ili ispod teksta |
|
apostilator |
(lat. apostillator) pisac bilježaka sa strane ili ispod teksta |
|
apostilirati |
(lat. apostillus)pisati (ili: praviti) bilješkesa strane ili ispod teksta |
|
apostol |
(grč. apostolosposlan) poslanik, onaj koji širi neko naučavanje; Kristov učenik; propovjednik kršćanstva;bogoslužna knjiga koja sadrži djelaapostolska; pren. oduševljen poborniki borac za pobjedu neke znanosti,naučavanja, ideje i si. |
|
apostolat |
(lat. apostolatus) propovijedanje (ili: širenje) vjere; zvanje propovjednika vjere; apostolsko dostojanstvo; papinska vlast |
|
apostolicitet |
(lat. apostolicitas)teol. suglasnostprave Kristove Crkve s čistim naučavanjem apostola |
|
apostolicizam |
(grč. apostolos)sustav neograničene crkvene vlasti |
|
apostolik |
(lat. apostolicum)zajednički naziv za apostolske spise Novog zavjeta, tj. Djela apostolska, Poslanice i Otkrivenja |
|
apostolski |
(grč. apostolos) kojipotječe odapostola, koji odgovara naučavanju apostola; papinski; apostolska stolica (lat. sedesapostolica) papinska stolica u Rimu, osnovao ju je apostol Petar |
|
apostrof |
(grč. apostrofos) gram. znak kojim se obilježava da je jedan samoglasnik ispušten (') |
|