| voluntarizam |
(lat. voluntas volja) fil. filozofski smjer (psihološki i metafizièki) koji bitnim svojstvom duše smatra volju, a ne razum, koji, dakle, objašnjava bitnost života pomoæu volje kao osnovne funkcije duhovnog života (Schopenhauer, Wundt) |
|
| voluntas |
(lat. voluntas, volo hoæu) volja; stat pro ratione voluntas èit. stat pro racione voluntas (lat.) umjesto razloga vrijedi volja |
|
| voluntas ultima |
(lat.) prav. posljednja volja, oporuka, testament |
|
| voluptuozan |
(lat. voluptuosus, voluptas pohota) sladostrastan, strastan, pohotljiv; zabavan, ugodan, pun veselja |
|
| voluta |
(lat.) arhit. ukras na stupovima u obliku zavoja, spirale, šara u obliku puža, zavijutak; zool. vrsta tropskog puža |
|
| volutacija |
(lat. volutatio) valjanje; pren. nepostojanost, nestalnost |
|
| volva |
(lat.) bot. opna na mladim gljivama |
|
| vombat |
(austral.) indonezijski tobolèar velik poput jazavca |
|
| vomika |
(lat. vomica) med. èir, prišt; osobito: èir u pluæima |
|
| vomikozan |
(lat. vomicosus) med. pun èireva, gnojan |
|
| vomirati |
(lat. vomere) med. v. vomitirati |
|
| vomitirati |
(lat. vomitare) med. povraæati, bljuvati; vomirati |
|
| vomitiv |
(lat. vomitivum) med. sredstvo koje izaziva povraæanje |
|
| vomitorija |
(lat. vomitoria) prilaz sjedalima u antièkim amfiteatrima |
|
| vomitus |
(lat.) med. povraæanje, bljuvanje |
|
