voltindukcija |
(A. Volta, lat. inductio) fiz. pojava izazivanja (induciranja) elektriène struje u zatvorenom vodièu pomoæu kretanja drugog vodièa u njegovoj blizini kroz koji prolazi struja, ili pomoæu spajanja i prekidanja struje u bliskom vodièu, ili pomoæu pojaèavanj |
|
voltižer |
(fr. voltigeur) èovjek vješt u skakanju; plesaè na konopcu; vrlo vješt konjanik, jahaè vješt u skakanju na konja; laki pješak, strijelac (u fr. vojsci) |
|
voltižirati |
(fr. voltiger, tal. voltegiare) vješto se bacati na konja ili s konja; izvoditi vješte skokove; plesati na konopcu; pren. brzo prelaziti s teme na temu |
|
voltmetar |
(A. Volta, grè. metron) fiz. instrument za mjerenje potencijalne razlike, naponske razlike |
|
volubilitet |
(lat. volubilitas) gipkost, pokretljivost, savitljivost, okretnost; spretnost u govoru, slatkorjeèivost; nestalnost, promjenjivost |
|
volumen |
(lat. volumen, volvere) rukopis, spis obavijen oko štapiæa, svitak; knjiga, svezak; fiz. prostor što ga zauzima neko tijelo, obujam; glaz. obujam, opseg, jaèina, punoæa (glasa, zvuka) |
|
volumenometar |
(lat. volumen, grè. metron) sprava za mjerenje obujma èvrstih i tekuæih tijela |
|
volumetar |
(lat. volumen, grè. metron) fiziološka sprava za mjerenje promjena u obujmu pojedinih dijelova živog ljudskog ili životinjskog tijela |
|
volumetrija |
(lat. volumen, grè. metria) vještina mjerenja obujma; fiziol. mjerenje promjena u obujmu pojedinih dijelova ljudskog ili životinjskog tijela; kem. odreðivanje kolièine otopljene tvari |
|
voluminozan |
(lat. voluminosus) koji se sastoji od više dijelova, koji je sastavljen od više svezaka; u mnogo knjiga; velik, opsežan, glomazan, debeo |
|
voluminozitet |
(lat. voluminositas) opsežnost, glomaznost |
|
voluminoznost |
V. v voluminozitet |
|
volumteorija |
(lat. volumen obujam, grè. theoria) kem. teorija po kojoj se kolièine tijela spojenih u kemijske spojeve ne zamišljaju prema njihovoj težini, nego prema obujmu |
|
voluntaristi |
(lat. voluntar volja) fil. pristaše voluntarizma |
|
voluntaristièka psihologija |
smjer empirijske psihologije koji naglašava bitni znaèaj procesa volje i osjeæaja; suprotno: intelektualistièka psihologija |
|