| voluntaristièka psihologija |
smjer empirijske psihologije koji naglašava bitni znaèaj procesa volje i osjeæaja; suprotno: intelektualistièka psihologija |
|
| voluntarizam |
(lat. voluntas volja) fil. filozofski smjer (psihološki i metafizièki) koji bitnim svojstvom duše smatra volju, a ne razum, koji, dakle, objašnjava bitnost života pomoæu volje kao osnovne funkcije duhovnog života (Schopenhauer, Wundt) |
|
| voluntas |
(lat. voluntas, volo hoæu) volja; stat pro ratione voluntas èit. stat pro racione voluntas (lat.) umjesto razloga vrijedi volja |
|
| voluntas ultima |
(lat.) prav. posljednja volja, oporuka, testament |
|
| voluptuozan |
(lat. voluptuosus, voluptas pohota) sladostrastan, strastan, pohotljiv; zabavan, ugodan, pun veselja |
|
| voluta |
(lat.) arhit. ukras na stupovima u obliku zavoja, spirale, šara u obliku puža, zavijutak; zool. vrsta tropskog puža |
|
| volutacija |
(lat. volutatio) valjanje; pren. nepostojanost, nestalnost |
|
| volva |
(lat.) bot. opna na mladim gljivama |
|
