volabilitet |
(lat. volabilitas) površnost, nestalnost |
|
volan |
(fr. volant) pernata lopta i igra tom loptom; krilo vjetrenjaèe; fiz. kotaè zamašnjak; kotaè za upravljanje automobilom; dio lista koji se istrgne (u priznanièkoj knjizi); nabor na ženskoj haljini |
|
volantan |
(lat. volans, fr. volant) koji leti, leteæi, koji je u letu, lepršav |
|
volapük |
èit. volapik (engl. world svijet, speak govoriti) meðunarodni, svjetski jezik, prethodnik esperanta, stvorio ga njemaèki sveæenik J. M. Schleyer (18311912) |
|
volastonit |
vrsta rude (ime po engl. kemièaru Wollastonu) |
|
volatilan |
(lat. volatilis) kem. koji se može pretvoriti u plin ili u paru, isparljiv |
|
volatilitet |
(lat. volatilitas) isparljivost; nestalnost, promjenjivost |
|
volatilizacija |
(lat. volatilisatio) kem. isparavanje, pretvaranje u paru |
|
volatilizirati |
(lat. volatilisare) kem. ispariti, isparavati, pretvoriti (ili: pretvarati) u paru ili plin |
|
volauvent |
èit. volovan (fr.) kuh. lisnato tijesto punjeno ribom, mesom, gljivama i dr., lisnata pašteta |
|
vole(j) |
(fr. volée) let, letenje (ptica); pren. položaj, rang; pucati iz voleja (u nogometu): udariti loptu u letu; haute volee èit. ot vole (fr.) ljudi na visokom položaju, odliènici, najugledniji ljudi nekog mjesta |
|
volensnolens |
(lat.) "htionehtio", tj. kad se nešto u svakom sluèaju mora uèiniti, bez obzira na osobno raspoloženje |
|
volenti non fit iniuria |
èit. volenti non fit injurija (lat.) onome tko pristaje ne èini se nepravda, tko hoæe da mu tako bude, tomu je pravo |
|
volfram |
(lat. wolframium) kem. veoma tvrda i otporana kovina, atomska težina 184, redni broj 74, znak W, topi se na 3400°; upotrebljava se za dobivanje volframèelika i za niti elektr. žarulja |
|
volicija |
(lat. volitio) psih. htijenje, volja, pojedinaèni akt volje, izraz volje |
|