| auto |
(grč. autos) 2. uobičajena kraticaza automobil |
|
| auto |
(grč. autos) 1. predmetak u složenicama sa značenjem: sam, samo |
|
| auto transfuzija |
(grč. autos lat.trausfusiopretok) med. kod velikog gubitka krvi: potiskivanje krvi iz perifernih dijelovatijela (ruku, nogu) u srce i mozak u slučaju kad u srce i mozak ne dolazikrvi koliko je potrebno; vrši se na taj način što se ruke i noge dignu usprav |
|
| autoanaliza |
(grč. autos sam, analyo razrješujem)poniranje u samoga sebe, ispitivanjevlastite savjesti |
|
| autobiograf |
(grč. autos, biosživot, grafo pišem) pisac vlastitog životopisa, pisac autobiografije |
|
| autobiografija |
(grč. autos, bios, grafo) vlastiti životopis, vlastita biografija, književni rod u kojem pisac opisuje svoj život,bilo da priča samo svoje doživljajeili da radi što boljeg prikazivanjasvoje osobe, opisuje uvjete podkojima je živio i radio |
|
| autobus |
(grč. autos, lat.omnibus svima) automobilomnibus; v. omnibus |
|
| AUTOCESTA |
savremena širokacesta koja ima dva odvojena kolnika (za svaki smjer po jedan). Svaki kolnik imabarem tri traka: jedan za vožnju, jedan za pretjecanje i jedan za zaustavljanjevozila. Na autocesti nemakrižanja u istoj razini niti oštrih zavoja, pa su moguće velike brzine vožnje. |
|
| autodafe |
(port. autodafe,lat. actus fidei) heretički sud, svečano spaljivanje heretika, bezbožnika, Židova i vještica u srednjemvijeku (osobito u Španjolskoj), izvršenje inkvizicijske presude; autodefe |
|
| autodefe |
(šp. autodefe) v. autodafe |
|
| autodeterminizam |
(grč. autos, lat. determinare opredijeliti, odrediti) fil. naučavanjeo samodeterminaciji, tj. osamoodređivanju djelovanja i htijenjaputem zakonitosti koja je u našojsvijesti, putem razumne volje, osobnostii ideje |
|
| autodidakt |
(grč. autodidaktos) samouk |
|
| autodidaktika |
(grč. autos, didasko učim, poučavam)samoučenje |
|
| autodigestija |
(grč. autos, lat.digestio probava) fiziol.samoprobava, razmekšavanje organskog tkiva nakon smrti pod utjecajem želučanogsoka |
|
| autodikija |
(grč. autodikos kojisamom sebi sudi) pravo nekog da sam sebi sudi |
|
