biro |
(fr. bureau, tal. burato) pisaći stol; kancelarija; pisarnica; ured; odjel; kancelarijsko osoblje |
|
birokracija |
(fr. bureau, grč. krateo) uskogrudna vladavina činovništva koja ispravnost forme pretpostavlja stvarnoj svrsi svojeg posla; ukočenost, sitničavost i uskogrudnost u službenoj dužnosti; sustav upravljanja u kojem vlast drži činovništvo ne vodeći računa o st |
|
birokrat |
(fr. bureaucrate) službenik koji je u obavljanju dužnosti strog, krut i ohol; službenik koji misli da se sve rješava samo za uredskim stolom |
|
birokratizam |
(fr. bureau, grč. krateo jak sam) v. birokracija |
|
birokratski |
koji se tiče birokracije |
|
biromanija |
(fr. bureau, grč. mania) želja (ili: težnja, navika) da se svi upravni poslovi urede u kancelarijskom, tj. pretežno formalističkom duhu |
|
biroutenzilije |
(fr. bureau, lat. utensilia) mn. kancelarijske potrepštine, kancelarijski pribor |
|
birov |
(mađ. biro sudac); općinski starješina; općinski sluga; čuvar polja, poljar |
|