diserirati |
(lat. disserere) v.disertirati |
|
disertacija |
(lat. dissertatio)znanstvenarasprava, osobito ona koja se podnosi sveučilištu radi habilitacije ili dobivanja doktorske titule {inauguralna disertacija) |
|
disertant |
(lat. dissertareraspravljati) v. disertator |
|
disertator |
(lat. dissertator) pisac znanstvene rasprave; podnositelj disertacijesveučilištu |
|
disesteza |
(grč. dys, aisthesisosjet, osjećaj) psih. neosjetljivost, tupoglavost |
|
disfagija |
(grč. dys, fageinjesti) med. teško gutanje hrane, teškoće i jaki bolovi pri gutanju |
|
disfazija |
(grč. dys, fasisizreka, femi kažem) psih. smetnja u govoru zbog nesposobnosti pronalaženja odgovarajućih riječi zapredodžbe |
|
disfiguracija |
(lat. dis, figuratio)unakažavanje,unakaženje, nagrđivanje, nagrdenje,kvarenje oblika, nakaznost, nakaza |
|
disforija |
(grč. dys ne, isp. euforija) med. neraspoloženje, nepovjerenje u sebe |
|
disfunkcija |
(grč. dys ne, lat.isp. funkcija)med. smetnje pri djelovanju nekog tjelesnog organa. |
|
disgenika |
(grč. dys, genos rod, podrijetlo)rađanje duševno i tjelesno zaostale djece;suprotno: eugenika |
|
disgeusija |
(grč. dys ne, geuo kušam, okusim) med. smetnja okusa, očituje se u zahtijevanju posebnih jela, npr. octa, soli itd. |
|
disgregacija |
(lat. disgregatio) raspadanje, raspad na sastojke |
|
disharmoničan |
(lat. dis, grč.harmonia sklad) neskladan, pogrješan u tonu; koji remeti suglasnost |
|
disharmonija |
(lat. dis, grč.harmonia) glaz.neslaganje tonova, nesklad, pogrešanton (disonanca, kakofonija); nesuglasnost,neslaganje, razdor, rascijep |
|