| dual |
(lat. duo dva, dulaisdvojan) gram. dvojina, osobina nekih jezika (npr. sanskrtskog, grčkog) koji imaju, osim jednine i množine,još jedan broj za gramatičko mijenjanje imenica i glagola, a koji označava dvojstvostvari iliradnju udvoje |
|
| dualin |
(lat. duo dva) vrstaeksploziva koji se sastoji od nitroglicerina i piljevine |
|
| dualist |
(lat. dualis)pristaša dualizma; pristaša podjele upravne vlasti na dva samostalna dijela |
|
| dualistički |
(lat. dualis) koji setemelji nadualizmu |
|
| dualitet |
(lat. dualis) dvojstvo, dvojina; log. zakon logičkog raščlanjivanja misaonog sadržaja na dva dijela (subjekt predikat) |
|
| dualizam |
(lat. duo, dualis)fil. naučavanje o dvojstvu, dijeljenje na dvoje, naučavanje o postojanju dvaju različitih, potpunosuprotnih stanja, principa, načela, načina mišljenja, pogleda na svijet itd., npr.: Bog i Sotona (dobar i zao princip), Bog i svijet, duh i |
|
| dub |
(engl. doubledvostruko) filmski izraz za sinkronizaciju govora glumaca na nekom drugom jeziku pošto je već prvotna verzija snimljena na originalu |
|
| dubi |
(fr. double) dvostruk; dvostruko |
|
| dubij |
(lat. dubium) sumnja;in dubio (lat.) u sumnji, u sumnjivom slučaju, u slučaju neizvjesnosti |
|
| dubioza |
(lat. dubiosa) neštošto je sumnjivo, neizvjesno; osobito: sumnjivo potraživanje, neizvjesna i nesigurna naplata nekog duga |
|
| dubiozan |
(lat. dubiosus)sumnjiv, neizvjestan, koji je u pitanju |
|
| dubitacija |
(lat. dubitatio)sumnjanje, dvojbenost, dvojba neizvjesnost, kolebanje, oklijevanje, neodlučnost |
|
| dubitativan |
(lat. dubitaresumnjati, fr. dubitatif)sumnjičav, sklon sumnjanju, koji sumnja;koji pokazuje (ili: izražava) sumnju |
|
| dubitirati |
(lat. dubitare)sumnjati, dvojiti, ne biti ušto siguran, biti u neizvjesnosti |
|
| dublaža |
(fr. doublage)udvajanje, udvostručavanje; pom. drugo oblaganje broda daskama; tisk. pogrešno dvostruko slaganje jedne riječi ili cijelog reda |
|
