| kos |
(ind.) istoènoindijskamilja |
|
| KOSA |
1 morski ili jezerskisprud koji se jednim svojim krajem veže uz obalu. Najčešće nastaje u produženju obalnih rtova; 2. blaga padinabrijega ili gorskog uzvišenja koja sepostupno spušta i prelazi u ravnicu. |
|
| kosekans |
(lat. cosecans, complementi secans) geom. goniometrijska funkcija jednog kuta: odnos izmeðu hipotenuze i suprotne katete, sekanta komplementajednog kuta (skr. cosec); kosekanta |
|
| kosekanta |
(lat. cosecans)geom. v. kosekans |
|
| košenil |
(fr. cochenille)zool. amerièka štitasta uš (lat. Coccus cacti), od èijih se osušenih ženki dobiva najfinija grimizna boja |
|
| košer |
(hebr.) èist,prihvatljiv; dopušteno i prireðeno jelo (prema židovskim ritualnim propisima) |
|
| kosinus |
(cosinus =complementi sinus) mat. sinus komplementa danoga kuta, goniometrijska funkcija: omjer hipotenuze i katetekoja je uz kut |
|
| koskiomantija |
(grè. koskinon sito,manteia proricanje) vraèanje u sito |
|
| košmar |
(fr. cauchemar)mora, nemiran i težak san; pren. nesnosan èovjek |
|
| kosmoskopija |
(grè. kosmos, skopeopromatram) prromatranje svemira |
|
| košonerija |
(fr. cochonnerie)svinjarija, prljavština;bezobrazluk |
|
| košta |
(njem. Kost) hrana, prehrana |
|
| kostalgija |
(lat. costa rebro, algos bol) med. bol u rebrima |
|
| kostalni |
(lat. costalis)rebreni, koji pripada rebrima |
|
| koštati |
(njem. kosten) stajati, vrijediti (u novcu); kušati,okusiti (jelo) |
|
